Peulić i ostali: Ljudi gnječeni bagerom

Šefik Đuveleg je kazao da je 25. juna 1992. zarobljen u naselju Kotor. Tog dana je navodno, kako je izjavio, jedan Bošnjak ranio brata Duška Maksimovića, koji je došao na mjesto gdje su bili okupljeni zarobljenici.

“Rekao je: ‘Ako mi je brat ubijen, strijeljajte ih 15…’ Ja sam ga poznavao dobro, jer smo radili skupa”, prisjetio se Đuveleg.

Svjedok je naglasio da je tada izdvojeno sedam muškaraca i da su strijeljani, a među njima je bio i njegov brat Ševal. Nakon toga, kako je posvjedočio, zatvorenici iz Kotora su odvedeni pred bolnicu u Kotor-Varoši.

Na tom putu ubijeno je nekoliko mještana, uključujući i njegovog oca.

“Tu se nastavilo ubijanje, puštanje psa, i bager je gnječio ljude. Bilo je najmanje deset mrtvih. Vučjak je rastrgao na komade Ivicu, a potom su ga ubili. Mene je ujeo za vrat”, naveo je svjedok, dodavši da je potom Rade Škorić prozivao po spisku ljude za strijeljanje.

Na toj lokaciji ga je, kako je rekao, udario njegov radni kolega Duško Maksimović. Tek je 17. dan nakon udarca uspio otvoriti oko.

Potom je sa ostalim muškarcima odveden u stari zatvor u Kotor-Varoši, gdje su dočekani udarcima. Prema njegovim riječima, stražarima je Slobodan Župljanin naredio da više ne tuku zatvorenike.

Odgovarajući na pitanje Odbrane optuženog Slobodana Župljanina, svjedok je kazao da je čuo i za Slobodana Dubočanina. Upitan vidi li u sudnici Slobodana koji je rekao stražarima da prestanu tući zatvorenike, svjedok je odgovorio da je taj Slobodan u zatvoru. Odbrana je konstatovala da je to Stojan Župljanin, koji je u Haškom tribunalu osuđen na 22 godine zatvora zbog zločina počinjenih 1992. u Bosni i Hercegovini.

Đuveleg je iskaz dao na suđenju za zločine počinjene u Kotor-Varoši za koje su optuženi Boško Peulić, Slobodan Župljanin, Aleksandar Petrović, Manojlo Tepić, Janko Trivić i Nedeljko Đekanović. Na teret im je stavljeno da su od početka juna 1992. do sredine 1994. učestvovali u širokom i sistematičnom napadu na hrvatsko i bošnjačko stanovništvo na području Kotor-Varoši. Terete se za progon ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.

U optužnici se navodi da je Peulić bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske (VRS), Župljanin komandant Drugog bataljona, Petrović komandir Prve čete Drugog bataljona, Tepić komandant Teritorijalne odbrane (TO) Kotor-Varoš, Trivić komandant 22. brigade VRS-a, a Đekanović predsjednik općine Kotor-Varoš i predsjednik Kriznog štaba.

Dušku Maksimoviću se, zajedno sa još četiri osobe, u odvojenom predmetu sudi za zločine u Kotor-Varoši, dok je Rade Škorić preminuo tokom suđenja.

Na ovom suđenju iskaz je dao i Izudin Dugonjić, koji je naveo da je zarobljen krajem septembra 1992., nakon čega je odveden u osnovnu školu u Vrbanjcima, gdje je s još nekoliko zarobljenika pretučen.

Prema njegovim riječima, ispitivao ih je Slobodan Župljanin, koji je bio “komandant ili komandir, jer su ga ovi drugi slušali”. Svjedok se nije precizno izjasnio na pitanje da li je čuo da Župljanin nešto naređuje, ali je kazao da je bio prisutan za vrijeme premlaćivanja.

Odgovarajući na pitanje Odbrane, svjedok je rekao da je Župljanina vidio samo jedanput, u njegovoj prodavnici prije rata. Upitan kako zna da je to Župljanin, svjedok je kazao da je na radnji pisalo da je vlasnik Slobodan Župljanin.

Dugonjić je naveo da je nakon Vrbanjaca prebačen u zatvor nekadašnjeg suda u Kotor-Varoši, gdje je premlaćivanje nastavljeno. Zatvorenik Avdo Vilić je, kako je rekao svjedok, preminuo od posljedica udaranja.

Sredinom novembra 1992. Dugonjić je prebačen na Manjaču.

Suđenje se nastavlja 9. septembra.