Članak

Karagić: Maltretiranje Vojne policije

2. Septembra 2016.16:11
U nastavku suđenja za zločine počinjene u Doboju, svjedok Tužilaštva BiH izjavio je da ga je optuženi Slobodan Karagić odveo u hangar u Usori, gdje su ga vojni policajci teško maltretirali.

Amir Halilović je posvjedočio kako je početkom rata živio u Donjoj Šušnjari (općina Doboj), gdje je boravio sve dok ga optuženi Slobodan Karagić nije uhapsio.

“Karagić me uhapsio. Došao kući, odveo me i rekao mi da me samo ispitaju i pustit će me (…) Zatvoren sam bio oko pet i po mjeseci. Tučen sam i maltretiran. Ne znam ko me je tukao. Dobio sam povrede kičme, glave, leđa”, opisao je svjedok.

Halilović je izjavio da je odveden u Usoru na hangare, te je pojasnio da je Vojna policija najviše učestvovala u maltretiranju. Nakon hangara, svjedok je odveden u Mali logor Manjača.

“Karagić me nije maltretirao. Taj dan kad me je doveo, nije me maltretirao. Poslije me je odveo kod Sulejmana Žunića, prijetio nožem i spuštao me niz bunar pred kućom Žunića. Navodno je tu nađeno suđe (…) Bilo je pokušaja spuštanja, ali neko se predomislio i izvučen sam”, prisjetio se on.

Svjedok je u sudnici prepoznao optuženog Karagića, kazavši da ga “zna iz kafane”.

Karagić je optužen da je, kao vođa jedinice “Crvene beretke” koja je djelovala u okviru Centra službi bezbjednosti (CSB) Doboj, zajedno sa “Jorgom” i “Rikijem” zvanim “Zečija usna”, 24. maja 1992. godine ili približno tog datuma iz zatvora Spreča izveo nekoliko zatvorenika, koji su zatim ubijeni.

Njemu se na teret stavlja i da je učestvovao u nezakonitom hapšenju muškaraca, koji su zlostavljani u zatočeničkim objektima, kao i silovanje dvije maloljetnice, progon i pljačkanje nesrpskog stanovništva.

Drugi svjedok Besim Kunalić je rekao da je u noći sa 2. na 3. maj 1992. godine bio na svom radnom mjestu u Centru za obavještavanje kada je ujutro, s još dvojicom kolega, uhapšen i odveden u Centralni zatvor Doboj, gdje je proveo sedam do deset dana.

“Istukli su me odmah u holu. Grupa vojnika maskiranih. Mene su udarali dok nisam pao. Smješteni smo u neku ćeliju”, izjavio je on.

Dodao je da optuženog Karagića poznaje jer je u to vrijeme imao ugostiteljski objekat, te je u toku rata jednom imao s njim susret.

“Tada sam slučajno izašao iz kuće – juni ili juli 1992. Naletio je dotični gospodin, pitao me šta radim. On je rekao da treba provjeriti jesam li bio u policiji i da sjednem s njim u auto. Bio je korektan, imao maskirnu uniformu. Ne mogu se sjetiti je li imao oružje. Povrede mi nikad nije Karagić nanio”, kazao je svjedok.

Suđenje će se nastaviti 16. septembra.

Emina Dizdarević Tahmiščija