Tužilaštvo BiH je za ovaj zločin optužilo Radomira Markovića, Mileta Kušića, Dragana Božovića, Sašu Perkovića, Radomira Gluhovića, Peru Radovića te Iliju i Miloša Vukašinovića.
Prema navodima optužnice, oni su u jednoj garaži u Karačićima pronašli oko 20 civila bošnjačke nacionalnosti, koje su udarali kundacima pušaka, a zatim ih ugurali u jedan obližnji objekat i ubili, a potom taj objekat zapalili.
Prema optužnici, Marković je bio komandir Sočićke čete Rogatičke brigade VRS-a, a Kušić, Božović, Perković, Gluhović, Radović i Vukašinović pripadnici ove jedinice.
Nakon 17 mjeseci suđenja i saslušanja 15 svjedoka, tužilac Seid Marušić je u završnoj riječi rekao da je van sumnje dokazano da su optuženi krivi, naglasivši da su iskazi svjedoka bili jasni.
S druge strane, Odbrane optuženih smatraju da su dokazi Tužilaštva BiH bili “kontradiktorni i nekonzistentni” te da zbog toga presuda treba biti oslobađajuća.
Ključni svjedoci Tužilaštva BiH, od ukupno njih 13, bili su zaštićeni svjedoci MR-1 i MR-2, koji su prisustvovali strijeljanju u Karačićima. Zaštićeni svjedok MR-2 je kazao da su Kušić i Perković rekli njemu i svjedoku MR-1 da s njima idu u akciju. S njima zajedno su još krenuli Miloš i Ilija Vukašinović, Gluhović, Božović i Marković, koji je komandovao četom.
Svjedok je naveo da su došli u selo Karačiće, gdje su u prvoj kući naišli na „muslimanske civile“, te su ih puškama i kundacima odgurali prema štali.
“Pobili su ih. Pucao je Mile Kušić, s metar udaljenosti. Odmah je na vratima štale stajao. Da li je još neko pucao, ne sjećam se”, izjavio je MR-2 te dodao da se kroz nekoliko minuta štala zapalila, vjerovatno od zapaljivih metaka.
Čišćenje terena
MR-1 je posvjedočio da su akciji čišćenja terena od sela Vragolovi do Karačića prisustvovali kao pripadnici Sočićke čete VRS-a, kojoj su se morali priključiti jer su im tako rekli Kušić i Perković.
Kako je ispričao, među civilima koji su nađeni u garaži u Karačićima bilo je žena i djece.
“Mile je stao na ulaz. Čuo sam kratke rafale. Nakon 15 minuta buknula je štala”, naveo je svjedok.
Tokom unakrsnog ispitivanja, prilikom ucrtavanja na karti pozicija s kojih su gledali štalu gdje su dovedeni civili, MR-1 i MR-2 su naznačili različite lokacije.
Sud BiH, Izvor: Sud BiH
Na suđenju je ispitano nekoliko članova porodica kojima su najbliži stradali u Karačićima.
Fikret Pinjo je ispričao kako je u selu Karačići nakon rata pronašao tijelo majke. Informacije gdje se nalaze kosti njegove majke, kako je kazao, dao mu je čovjek srpske nacionalnosti.
Naveo je da mu je rečeno kako su četiri osobe, među kojima i njegova majka, odvedene u štalu, nedaleko od njegove porodične kuće, i ubijene, a da je kuća zapaljena. Dodao je da ne zna detalje majčinog stradanja.
“Vratio sam se u Karačiće, počeli smo čistiti kuću i kod štale smo našli pršljen koji je mene asocirao na ljudski. To smo prijavili Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) u Goraždu i rekli da je to moguće mjesto egzekucije, i onda je uslijedila ekshumacija”, izjavio je Pinjo.
Osman Dobrača je prisustvovao ekshumaciji, prilikom koje su, kako je kazao, pronašli čahure automatske puške. “Znam da je bilo nevrijeme, pošla kiša malo padati. Ja sam počeo kopati, i našli smo kosti, bilo je odjeće i zlata”, rekao je Dobrača.
Da su pronađeni posmrtni ostaci potvrdio je i Enes Milavica, bivši policijski inspektor koji je 2000. vršio uviđaj, naglasivši da su ti ostaci bili zapaljeni.
Vještak Zdenko Cihlarž je kazao da nisu uradili DNK analize posmrtnih ostataka, već su žrtve identifikovane na osnovu iskaza porodica. Za posmrtne ostatke je rekao da nisu činili kompletna tijela.
Dešavanja u drugim selima
Svjedokinja Esma Omeragić je, u iskazu koji je pročitan u sudnici, navela da je roditelje prepoznala po ostacima odjevnih predmeta.
Bivši pripadnici VRS-a Zoran Božović i Mile Vujić su kazali da su za stradanja u selu Karačići čuli iz priča i da ne znaju ništa.
Dva svjedoka Tužilaštva BiH govorila su da su tokom napada srpskih snaga na Kramer Selo vidjeli Iliju Vukašinovića. Hasiba Pašić je pojasnila da je vidjela kako muškarci ostaju ispred škole, a žene i djeca iza škole, te da se čula vriska i zapomaganje ljudi.
S druge strane, svjedokinja Odbrane Stojka Vojinović je rekla da nije viđala bošnjačke civile u školi, niti je vidjela da ih neko vodi u školu. Vojinović je kazala da je radila u kuhinji u nekoliko sela na području Rogatice.
Za vrijeme rada u selu Stjenica, Vojinović je, kako je ispričala, viđala optužene, koji su povremeno od nje uzimali hranu, a optuženog Radomira Markovića je upoznala za vrijeme rata.
“Samo znam da je u selu Kramer bilo problema. Ne znam ništa drugo. Ne znam da je bila vojna akcija u Karačićima”, rekla je svjedokinja.
Nenad Hršum je kazao da je njegova jedinica pripadala Sočićkoj četi VRS-a i pokrivala je mjesnu zajednicu Stjenice. Naveo je da je zapovjednik čete na samom početku bio Boban Ježić, a kasnije Radomir Marković.
Hršum je rekao kako njemu nije poznato da su pripadnici Sočićke čete išli na druga mjesta, van mjesne zajednice.
“Selo Karačići ne pripada mjesnoj zajednici Stjenice, nije na području koje je pokrivala Sočićka četa. (…) Ja sam za događaj u selu Karačići čuo, vidio na teletekstu kada su ova osmorica iz Sočićke čete uhapšena. Nijednu informaciju ne znam niti mi je poznato da se nešto dešavalo u tom selu”, izjavio je Hršum.
Suđenje za zločin počinjen u Rogatici počelo je 5. marta prošle godine, a svi optuženi se brane sa slobode.
