Svjedok Huso Lerić je kao pripadnik Nevesinjskog bataljona Armije BiH (ABiH), 30. juna 1993. godine, sa grupom vojnika krenuo iz Mostara u “akciju oslobađanja” Bijelog Polja (općina Mostar), koji je bio pod kontrolom Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Lerić je kazao da je tu akciju predvodio komandant Miralem Jugo. Cilj je bio, kako je naveo, napasti komandu HVO-a koja je bila smještena blizu manastira u Bijelom Polju.
Dodao je da je optuženi Ibrahim Demirović, kojeg poznaje od prije rata, sve vrijeme bio s njim.
“Demirović nije mogao tada ići na drugo mjesto, bilo je granatiranja sa svih strana. Nevesinjski bataljon nije imao kontakt sa civilima u Bijelom Polju. Od 30. juna do Nove godine viđao sam Demirovića. Nosio je crnu rukavicu. Njegova ruka se sušila i bilo mu je hladno. Nosio je lopticu kojom je trenirao tu ruku”, izjavio je svjedok.
Odgovarajući na unakrsna pitanja, Lerić je rekao da ne zna da je iko od civila hrvatske nacionalnosti tu večer uhapšen u Bijelom Polju, te da nikad nije išao u Osnovnu školu u Potocima.
“Demirović nije imao nikakvu funkciju. Bio je obični vojnik Miralema Juge”, dodao je on.
Demiroviću se, zajedno sa Enesom Ćurićem, Mehmedom Kaminićem, Samirom Kresom i Hebibom Čopeljom sudi za učešće u zatvaranju civila hrvatske nacionalnosti, koji su od juna do decembra 1993. godine bili izloženi teškom fizičkom i psihičkom maltretiranju.
Prema optužnici, Ćurić je bio pripadnik 49. brdske brigade ABiH i upravnik zatvoreničkih objekata u Potocima, Demirović je bio komandant 47. brdske brigade, Kreso načelnik saniteta jedinice koja je djelovala na području Bijelog Polja, a Čopelj i Kaminić su bili pripadnici ABiH.
Demirović je optužen i da je u Potocima jednu osobu prisiljavao na seksualni odnos.
Svjedok Hasan Lerić je, 30. juna 1993., zajedno sa još dvadesetak vojnika došao u Bijelo Polje kao ispomoć, jer su bila intenzivna borbena dejstva. Borbe su se vodile sa HVO-om. On je učestvovao u stabilizaciji linija kod samostana.
Lerić za optuženog Demirovića je kazao da je imao povredu i oštećenje lijeve ruke, te da mu se zbog toga ruka “sušila”. U ratu i prije rata je često imao gumenu lopticu u ruci, a za vrijeme rata je koristio crnu rukavicu.
“Demirović je u to vrijeme bio obični vojnik. Kod samostana sam bio tri dana. Tih dana sam stalno viđao Demirovića”, rekao je Lerić i dodao da je nije znao da li je bilo zarobljavanja civila na tom području.
Suđenje će se nastaviti 31. avgusta kada će u svoju korist svjedočiti optuženi Ćurić.
