Prvooptuženi Mrđa je kazao da se u ljeto 1992. vratio u rodno selo Lipnik i na područje općine Sanski Most, ali da nikad nije bio pripadnik Vojne policije, niti je nosio bijeli opasač. On je istakao da u periodu od 1992. do 1994. godine nije imao putničko vozilo “bijeli fićo”.
Mrđa tvrdi da se ne sjeća 10. aprila 1994., te da ne poznaje Halida Mehića, kojeg je prema optužnici Tužilaštva BiH maltretirao i otuđio mu lične stvari.
On tvrdi da je laž da je maltretirao Mehića, Fikreta i Mesuda Pašića. Istaknuo je i da nije silovao zaštićenu svjedokinju u noći sa 1. na 2. maj.
“Meni je stvarno žao ako je ta žena silovana, ali ja to nisam uradio (…) Ne znam gdje je selo Gorice, nikad nisam bio gore. Na Grabežu nisam nikada nekoga tukao. Ja sam takvim nemoćnim ljudima pomagao”, rekao je Mrđa.
Za tačku optužnice, prema kojoj je on prisustvovao ubistvu Tahira Cerića, rekao je da je taj dan bila neka smotra na stadionu i da je on bio u civilu bez zaduženog oružja.
“Kad smo krenuli kući i prolazili pored kuće Cerića, vidjeli smo da je u dvorištu bilo dosta ljudi. Nisam ulazio tamo. Poslije sam čuo da je u njega pucano”, pojasnio je on, dodavši da je Cerić bio fin čovjek.
Zajedno sa Goranom Mrđom, za zločin počinjen nad bošnjačkim stanovništvom u Sanskom Mostu optuženi su Milorad i Ranko Mrđa, te Mile Kokot. Na teret im se stavljaju ubistva, silovanja, premlaćivanja, pljačkanja, te druga psihička i fizička zlostavljanja od 1992. do 1994. godine.
Kako stoji u optužnici, zločin su počinili kao pripadnici Šeste sanske pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS).
Suđenje će se nastaviti 1. septembra kada će Odbrana Milorada Mrđe početi sa svojim dokaznim postupkom.
