Kraljević i drugi: Pokazivanje moći nad nemoćnima

godine.

Džemal Pirić je zarobljen kao pripadnik Armije BiH (ABiH) u aprilu 1993. godine na području Stoca. Nakon zatočenja na više lokacija, u oktobru je prebačen u Ljubuški.

“Nas trojica u toj prostoriji nismo mogli da se pružimo. Hrane je bilo nedovoljno. Tjerali su nas da vruću hranu pojedemo u trci. U trci jedi, u tri na WC… Prvi put smo se okupali pred Božić 1993. godine. Kupali smo se hladnom vodom, zamisli u 12. mjesecu”, kazao je Pirić.

Prema njegovom iskazu, najgore je bilo što prostorije nisu zaključavane pa je svako mogao ući da maltretira zatočenike. Kako je rekao, posebno nečovječno se ponašao izvjesni Stole.

“Stole je najviše pokazivao moć nad nama nemoćnima”, kazao je Pirić.

Stojan Odak je, uz Ivana Kraljevića, Matu Jelčića, Slavka Skendera, Dragana Miloša, Vicu Bebeka i Vinka Radišića, optužen za mučenje, zlostavljanje i držanje civila i ratnih zarobljenika u neuslovnim prostorijama.

Prema optužnici, Kraljević, Jelčić i Skender su u različitim periodima od septembra 1993. do marta 1994. godine bili upravnici zatvora u Ljubuškom, a ostali optuženi stražari.

Svjedok Pirić je rekao da on lično nije premlaćivan, ali je čuo da drugi jesu, između ostalih i njegov daidža. Kako je naveo, čuo je galamu i jauke.

“Fizički nisam, ali psihički jesam. Ne možeš shvatiti kako jedan um to može smisliti i da se nađe ko će to provoditi (…) Ne može čovjek ni znati šta sve može izdržati. Zamisli kako je bilo u drugim logorima kad smo govorili da nam je u Ljubuškom dobro”, kazao je Pirić.

Odbrana Stojana Odaka pitala je svjedoka zbog čega u ranijem iskazu nije pominjao optuženog kada je govorio o batinama koje je dobio njegov daidža. Pirić je rekao da je “to bila dopuna iskaza”.

Svjedok Vahid Rudan je izjavio da je živio u Stocu, gdje je uhapšen u julu 1993. godine i nakon zatočenja na drugim mjestima doveden u Ljubuški.

On je takođe kazao da su uslovi bili loši. Čuo je da su drugi zatočenici zlostavljani i da su neki bili zatvoreni u podrumskoj prostoriji u kojoj je bilo vode.

Rudan je čuo da je upravnik bio Kraljević, a da ga je kasnije zamijenio Skender. Odgovarajući na pitanja Skenderove Odbrane, svjedok je potvrdio da su se s njegovim dolaskom uslovi poboljšali.

Kako je rekao, prostorija u kojoj je bio očišćena je, okrečena, zatvorenici su dobijali kuvanu hranu i strunjače za spavanje.

Što se tiče odlaska u WC, kazao je, to je zavisilo od toga ko je bio u smjeni stražara. Ako su bili “Odak i Nedo”, nisu mogli ići, a ako su bili drugi stražari, mogli su i izaći i zapaliti cigaretu.

Kada mu je Odakova Odbrana predočila ranije iskaze, kako bi ukazala na određene razlike, svjedok je rekao da se ne može svega sjetiti i da se podsjeti kada kontaktira s drugim osobama.

Sudsko vijeće je upozorilo da svjedoci ne smiju razgovarati jedni s drugima o predmetu suđenja.

Naredno ročište je 25. avgusta.