Svjedok Pero Đukić, prijeratni profesor, uhapšen je u svojoj kući u Derventi. Nakon desetak dana provedenih u podrumu Doma armije, prebačen je u logor Rabić. Nezirovića, koji ih je čuvao, nije poznavao dok mu ostali zatočenici nisu kazali ko je. Đukić je rekao da su zatvorenici svakodnevno maltretirani, tučeni, ponižavani dok su ih skidali do gola.
“Almaz je jednom prilikom donio sto i stavio ga uza zid. Ljudi su stali u kolonu i kada bi došli na red, stavili bi tri prsta na sto i on ih je mlatio palicom po njima. Kada bi se okrenuli, dobili bi po leđima i stražnjici. Kada bi se umorio, sjeo bi da zapali cigaretu i nakon toga bi nastavio”, kazao je svjedok, dodavši da Nezirović njega nije tukao.
Nezirović, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), optužen je da je 1992. godine u logorima Rabić i Silos polje (općina Derventa) i u logoru u naselju Tulek (općina Bosanski Brod) učestvovao u mučenju i nečovječnom postupanju prema zatvorenim srpskim civilima.
Svjedok Mirko Nožica bio je Nezirovićev prijeratni direktor u lokalnoj tvornici. Kako je rekao, misli da ga je zbog toga Nezirović štitio dok je bio u Rabiću.
“Bio je veoma korektan, poštovali smo ga. No, jednog dana je došao ljut i kazao nam da je kažnjen jer nas štiti, da je morao čitav dan stajati mirno. Od tada se promijenio, počeo je tući ljude”, izjavio je Nožica, koji je također svjedočio o udaranju palicom po prstima.
On je ispričao da je Nezirović zatočenicima dopremao lijekove i zavoje, koje su onda dva zatočena doktora raspoređivala prema potrebama.
Svjedok Nedjeljko Blagojević je rekao kako njega Nezirović nije tukao, no da je prisustvovao zlostavljanju drugih zatočenika.
“Udarali su po prstima, tjerali nas da stojimo do iznemoglosti i pjevamo hrvatske pjesme. Stražari su određivali ko će dobiti batine. Mi smo za jednog zatočenika čuli da je ili ranjen ili ubijen, ne znam je li to bio Boro Marković”, kazao je Blagojević, koji je sa ostalima izvođen na kopanje rovova.
Tokom kopanja, počeo ja napad Vojske Republike Srpske (VRS), koja je Blagojevića zarobila i tako ga spasila logora.
“Hrana je bila loša, pet kila hljeba na nas 120. Znali su nam dijeliti čaj u koji bi se prije toga pomokrili”, naveo je svjedok.
Nastavak suđenja zakazan je za 14. juli.
