Svjedok Državnog tužilaštva je u sudnici prepoznao optuženog Duška Maksimovića kao osobu koja ga je nekoliko puta udarila te mu psovala u Policijskoj stanici u Kotor-Varoši.
Mirsad Palić je kazao da je u naselju Donja Varoš (općina Kotor-Varoš) rat počeo 11. juna 1992., “na prvi dan Kurban-bajrama”. On je naveo da se nekoliko dana nakon tog datuma krio u šumi, te da ga je zarobila vojska.
Palić je rekao da je bio u radnoj obavezi i da se svako jutro morao javljati u Policijsku stanicu u Kotor-Varoši.
“Tu mi se dva-tri puta dogodilo da su me Dule i ovaj drugi maltretirali i psovali mi balijsku mater”, kazao je Palić.
On je u sudnici, kao i na fotoalbumu koji mu je prezentovalo Tužilaštvo BiH, prepoznao optuženog Duška Maksimovića, kao osobu koja ga je udarila u dva ili tri navrata, te mu psovala. Palić je dodao da optuženog inače poznaje od prije rata i da su skupa igrali fudbal.
Drugu osobu svjedok, kako je rekao, nije poznavao. On je potvrdio da je, kao što je kazao u istrazi, druga osoba “imala 25 do 30 godina, da je bio niži, imao rukavice bez prstiju i da je bio specijalac”.
U fotoalbumu koji mu je predočen, svjedok je pokazao na fotografiju i rekao da mu je ta osoba poznata. Na pitanje tužiteljice Ozrenke Nešković da li je to druga osoba koja ga je tukla, svjedok je rekao da misli da jeste i da je od komšija čuo da se i on zove Duško.
Na pitanje Odbrane da li je siguran da je prepoznao Duška Vujičića, svjedok je odgovorio da “misli da jeste i da je on bio specijalac”.
Dušku Maksimoviću i Dušku Vujičiću sudi se sa Savom Tepićem, Ilijom Kurušićem i Radojkom Keverovićem za učešće u zatvaranju, mučenju i drugim nečovječnim djelima počinjenim nad Bošnjacima i Hrvatima u Kotor-Varoši.
Prema optužnici, Tepić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), Vujičić aktivni policajac, Maksimović i Keverović rezervni policajci, a Kurušić pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).
Na ovom ročištu iskaz je dala Melisa Zec, koja je rekla da je njenog oca i brata – Rešida i Melvina Balića – 15. juna 1992. iz kuće odveo srpski vojnik na “sastanak” sa kojeg se nisu nikad vratili.
“Od Bilić Sejde sam čula da je moj brat prozvan imenom i prezimenom na Donjim Kukavicama i da je moj otac kazao: ‘Nemojte njega, ima dijete, ja ću.’ Onda je njemu neko kazao: ‘Sad ćeš i ti’”, ispričala je svjedokinja kroz plač, dodavši da su obojica strijeljani.
Ona je pojasnila da je njen brat Melvin, čije je tijelo ukopala 2002., dobio dijete samo deset dana prije nego će stradati. Očevo nekompletno tijelo je ukopano 2007. godine.
Suđenje se nastavlja 4. jula.
