Goran Nikšić, nekadašnji pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kazao je da je u aprilu 1993. godine zarobljen na liniji. Iz škole u Podorašcu gdje je bio zatvoren 15 dana, prebačen je u nekadašnju Osnovnu školu Musala u Konjicu koju je pohađao, gdje je ostao šest mjeseci.
“Upravnik, koji nam se tako i predstavio, bio je Edhem Žilić. Ja sam ga tada prvi put vidio i dobro sam ga upamtio. Iskreno, za sve ove godine nikada ga nisam vidio do danas u sudnici. Ali, ostao mi je memorisan u glavi. Zapamtio sam ga u negativnom smislu“, rekao je Nikšić.
On je kazao da ga tokom zatočeništva u Musali Žilić nije udario, ali da je vidio i bio upoznat sa onim što su stražari radili zatvorenicima. Prisjetio se da je jedne prilike bio pozvan u Žilićevu kancelariju, gdje je bio i stražar Ibro Macić.
“Kada sam ušao, Žilić me je pitao kako sam tako mlad, a nosim pušku? Nisam ništa ni stigao da odgovorim kada se Macić zaletio i nogom me udario u prsa. To je bio jak i bolan udarac. Pao sam, skoro pa sam se onesvijestio. Vidio sam Žilića koji je sjedio na svojoj stolici i smijao se“, ispričao je Nikšić.
Ibro Macić je pravosnažno osuđen na deset godina zatvora za zločine počinjene na području Konjica.
Svjedok Nikšić kazao je da je vidio zatvorenike koji su udarani i premlaćivani, te da se sjeća noći kada su momke iz Dusine “tukli i maltretirali“.
“Vidio nisam, ali sam sve čuo… te jauke i patnju tih ljudi. Sutradan su bili modri i isprebijani, a hodali su četvoronoške“, naglasio je svjedok.
On je dodao da smatra da je optuženi Žilić najodgovorniji za sve ono što im se dešavalo u Musali, jer im nije pomogao, niti spriječio druge da ih maltretiraju.
Prema optužnici, Žilić je činio, naredio, omogućio i nije spriječio nečovječna postupanja prema zatvorenicima hrvatske i srpske nacionalnosti u zatočeničkom objektu sportske dvorane Musala u Konjicu.
Na današnjem ročištu iskaz je dao i Krunoslav Trlin, takođe nekadašnji pripadnik HVO, koji je u Musali bio zatočen šest mjeseci.
Kao 18-godišnjak, Trlin je svakodnevno vođen na radove, kopanje rovova, u živi štit, a dva puta mu je prisilno vađena krv. Naglasio je da ga Žilić nikada lično nije udarao.
Svjedok se prisjetio da je u avgustu 1993. godine u Musali vidio momke iz Dusine, koji su bili modri i premlaćeni.
“Ljudi nisu mogli hodati. Nisu mogli ni da stoje koliko su bili isprebijani. Ja sam porazgovarao malo sa njima. To je neko očigledno vidio i ubrzo nakon toga došao je jedan stražar po mene i rekao mi da me po naređenju vodi u šaht“, objasnio je Trlin.
Svjedok je napomenuo da je šaht bio dimenzija metar sa metar, te da je čitav stao u njega.
“Znam da sam morao da držim pognutu glavu kako bi zatvorili taj šaht. Tako zatvoren, ostao sam čitavu noć. Kako sam se osjećao? Jadno, najjadnije“, kazao je svjedok.
Nastavak suđenja zakazan je za 14. juli.
