Igor Vukajlović: Javne nabavke kao legalna korupcija
Zbog korupcije u javnim nabavkama, institucije u Bosni i Hercegovini svake godine potroše skoro milijardu konvertibilnih maraka kroz nezakonite i netransparentne dogovore, kaže Igor Vukajlović iz organizacije “Tender”.
Vukajlović u intervjuu za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) govori kako, prema podacima “Tendera”, različite institucije u državi svakodnevno troše oko tri miliona maraka kroz javne nabavke koje su netransparentne i kojima se krši zakon, dok sankcija za ovakvo postupanje nema.
“Korupcija u BiH je ogromna… Skoro pa koju god javnu nabavku ako dublje analizirate, vidite da se radi o tome. Na portalu javnih nabavki lako se provjeri da neke firme koje su bliske vlasti dobivaju ogromne poslove i da se uglavnom dogovor sklopi na osnovu jedne ponude”, kaže Vukajlović.
U izvještaju Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine za prošlu godinu navodi se da su javne nabavke u našoj državi “posebno osjetljive na korupciju”, te da je zbog toga potrebno učiniti dodatne napore da se procesi odvijaju mnogo transparentnije.
Prema riječima Vukajlovića, u proteklom periodu se upravo najveći broj nepravilnosti odnosio na javne nabavke kroz direktne pregovaračke postupke bez objave, koji nisu transparentni.
“Vrlo česta su kršenja pravila u slučajevima gdje jedan ugovor istekne, pa umjesto da se uradi pravilno novi postupak nabavke, ugovorni organ nepravilno objavi tender. Vrlo često se to dešava, da namjerno prave greške u pozivu kako bi tender bio poništen, i onda kažu da zbog hitnosti produžuju prvobitni ugovor koji je istekao. Prema zakonu, to je nabavka koja nema pokriće – faktički, nabavka na crno”, pojašnjava Vukajlović.
Prema njegovom mišljenju, Zakon o javnim nabavkama, koji je stupio na snagu krajem 2014. godine, izrazito je loš s obzirom da ne predviđa kazne u slučajevima kada se prekše obaveze.
“Imamo situaciju u kojoj se neka dobra rješenja iz zakona ne poštuju pošto nema kaznenih odredbi. Tako da je situacija kao i da ne postoje u zakonu”, tvrdi on.
Dosta prekršaja, malo kazni
Institucije u BiH, prema Vukajloviću, vrlo rijetko objavljuju ugovore o javnim nabavkama, što je njihova obaveza, s obzirom da ne postoje sankcije. Čak i Ured za razmatranje žalbi, jedna od dviju institucija uključenih u nadzor javnih nabavki, kako kaže Vukajlović, na internet stranici nema izvještaj o svojim nabavkama.
“Zakon ima i drugih problema, od neadekvatno riješenog pitanja pregovaračkih postupaka bez objave, pa do toga da nema limita za sprovođenje direktnih sporazuma. Ovo je jako loše, jer direktni sporazumi i pregovarački postupci bez objave su netransparentni i tu se najviše ukrade sredstava”, kaže sekretar Udruženja “Tender”.
Kao dodatni problem, Vukajlović navodi da BiH nikada nije razvila standardne modele tenderskih dokumentacija, kao i da su zakonom povećane naknade za podnošenje žalbi.
Vukajlović ističe da čak i u slučajevima kada se postupak javne nabavke vrši transparentno, odnosno postoji javni poziv, uslovi su takvi da se preferira jedan ponuđač.
“Tenderska dokumentacija se napravi tako da samo jedan ponuđač može da ispuni uslove, i onda normalno da on dobiva posao po bilo kojim cijenama. Nedavno je bio primjer gdje je jedna institucija, pri nabavci 47 vrsta robe, tražila pet za koje su potrebne posebne dozvole Ministarstva zdravlja. Ovu dozvolu je imao samo jedan ponuđač u Republici Srpskoj i onda je za sve druge robe u tenderu taj ponuđač podigao cijene”, pojašnjava Vukajlović.
Uloga Agencije za javne nabavke, kako kaže Vukajlović, jeste samo da vrši “monitoring u edukativne svrhe” te da daje “savjetodavna mišljenja”.
Govoreći o sankcijama za institucije, Vukajlović ističe da je problem što Agencija za javne nabavke ne može pokretati prekršajne postupke, dok je Ured za razmatranje žalbi prošle godine pokrenuo samo tri takva postupka.
“Agencija za javne nabavke može podnositi prekršajne mjere samo po službenoj dužnosti, a u opisu posla nema mogućnost da dobije informacije po kojima bi to mogla. Kada govorimo o Uredu za razmatranje žalbi, od ova tri prekršajna postupka, nijedan nije prošao, odnosno sudovi su ih odbili jer je zakon napisan tako da se skoro niko ne može sankcionisati. Govorimo o jednoj vrsti legalne korupcije”, naglašava Vukajlović.
Kao potvrdu ovoga, on navodi da BiH ima manji broj presuda za korupciju u javnim nabavkama od uređenih zemalja poput Švedske, Švicarske ili Danske.
“Vi imate zemlje koje su maksimalno uređene, u kojima je korupcija minimalna, i oni opet imaju presude, a mi nemamo skoro nijednu. Sad ispada, kad bi se gledalo po tome, da kod nas nema korupcije. Međutim, kod nas je sistemska korupcija, zato nema presuda. Sve je uključeno i u sam zakon je ugrađena korupcija”, pojašnjava on.
Od 2005. godine, kako kaže, doneseno je tek oko deset prekršajnih mjera u iznosu manjem od hiljadu konvertibilnih maraka.
U cilju poboljšanja situacije, on predlaže da se postojeći Zakon o javnim nabavkama izmijeni tako da se institucije obavežu na objavljivanje svih podataka, planova nabavki i realizacija ugovora.
“Potrebno bi bilo osigurati i veću zaštitu prijaviteljima korupcije. Zatim, poboljšati propise vezane za sankcije. Sankcije su preventiva. Isto kao u Zakonu o sabraćaju – ako kažete da je ograničenje u gradu 50 i ako nemate sankciju, šta vam to znači što se stavili tu odrednicu? Isto je i u Zakonu o javnim nabavkama”, zaključuje Vukajlović.
