Zaštićeni svjedok Državnog tužilaštva govorio je o saznanjima o očevom ubistvu prilikom akcije “čišćenja” u selu Zecovi (općina Prijedor) u julu 1992. godine.
Z-23 je kazao da je i prije “čišćenja” 23. jula 1992. godine bilo pucnjave, dodavši da je sa Gradine pucala srpska vojska iz automata, te da su muškarci svaku noć išli u šumu. Jedne prilike, naveo je, njegov djed je ispred svoje kuće ranjen hicem u kuk.
Svjedok se prisjetio i da je na Petrovdan zapaljena djedova kuća, u kojoj su bili civili, koje je vidio kada su ujutro izašli iz kuće.
“Došlo je do pretresa. To je kada je bilo čišćenje 23. jula 1992. godine. (…) Nama je rečeno da će biti samo pretres, da ne idemo nigdje od kuće”, izjavio je Z-23, koji je tada imao 18 godina, napomenuvši da su iz kuće vidjeli da je vojska krenula prema Svetinji.
On je naveo da je pred svojom kućom čuo vojsku i da je njemu i ocu rečeno da izađu napolje, te da idu do “Zikine kafane”. Iza njih je, kazao je, išao jedan vojnik, te su se nakon susreta s dvojicom komšija uputili prema džamiji, koja je gorjela.
Vojnik im je, prema svjedokovim riječima, naredio da trče do škole, što su i uradili misleći da će pucati.
Z-23 je pojasnio da je, kada su stigli do trgovine na raskrsnici, vidio pet do šest ubijenih osoba, od kojih je prepoznao dvije koje su ležale na leđima. Ostale, dodao je, nije mogao prepoznati od krvi.
Ovaj svjedok je ispričao da se potom s komšijom krio 20 minuta u kukuruzištu, nakon čega su se priključili ženama koje su naišle iz zaseoka Brdari, te krenuli do “Zikine kafane”, gdje su bili autobus i vojni transporter.
“Otac je već bio u autobusu. (…) Ušao sam i stavio ruke iza vrata”, rekao je Z-23, dodavši da je kroz prozor vidio dvojicu komšija kojima je bilo naređeno da se tuku prvo šakama, a onda i palicama.
Nakon toga, izjavio je, jedna osoba ih je odvela do kukuruzišta, te je čuo rafal. On je napomenuo “da su navodno starijeg strijeljali”, a da je drugi komšija bio ranjen i uspio otići do svoje kuće. U unakrsnom ispitivanju Z-23 je pojasnio da je ova osoba nakon dolaska kući otišla u šumu i poslije je ubijena.
Svjedok je kazao da je potom u autobus ušla visoka, plava osoba koja je naredila njegovom ocu da ide plivati preko Sane.
“On je ustao, pogledao u mene i rekao: ‘Ja ne znam plivati.’ (…) Mene je znoj oblio”, ispričao je svjedok Z-23 i dodao da im je potom bilo naređeno da legnu na pod autobusa.
Prema njegovim riječima, od izvjesnog Ibrahima Omanovića je čuo da su njegov otac i izvjesni Almir odvedeni do kupališta, gdje su bili natjerani da plivaju, a zatim ubijeni hicima iz automata.
Njihova tijela, naveo je, pronađena su u Tomašici 2014. godine.
Sudsko vijeće je pitalo da li mu je neko kazao ko je pucao u njegovog oca i Almira, a svjedok je odgovorio da mu je rečeno da je to bio “neki vojnik iz Rasavaca”, te da je “imao nadimak Grom”.
Na upit Odbrane jednog od optuženih zašto ovo prvi put spominje i ko mu je rekao da je to “Grom”, svjedok nije precizno odgovorio, samo je kazao: “Almirov otac mora da je njega poznavao.”
Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi počinjeno u julu 1992. optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.U optužnici se navodi da je Radomiru Stojniću nadimak “Grom”.
Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.
Suđenje će se nastaviti 3. juna.
- Grad: Prijedor
- Grad: Zecovi
- Lice: Antonić Zdravko
- Lice: Četić Ljubiša
- Lice: Četić Radovan
- Lice: Gnjatović Rajko
- Lice: Grbić Željko
- Lice: Grujčić Boško
- Lice: Grujčić Rade
- Lice: Grujčić Uroš
- Lice: Milunić Dušan
- Lice: Milunić Zoran
- Lice: Stojnić Radomir
- Lice: Stojnić Zoran
- Lice: Zorić Duško
- Lice: Zorić Ilija
- Predmet: Milunić i drugi
- Sud Bosne i Hercegovine
