On je proglašen krivim da je, kao vojni policajac 15. bihaće brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u ljeto 1992. godine na lokalitetu Hrgar učestvovao u ubistvima najmanje deset civila bošnjačke nacionalnosti, koji su prethodno bili zatočeni u mjestu Ripač.
“Na temelju provedenih dokaza, Vijeće je sa sigurnošću utvrdilo učešće optuženog Željka Stanarevića u progonu bošnjačkog stanovništva na etničkoj, nacionalnoj i vjerskoj osnovi iz mjesta Ripač, Ćukovi, Orašac, Klis i Kulen-Vakuf”, kazala je predsjedavajuća Sudskog vijeća Mira Smajlović.
Prema prvostepenoj presudi, Stanarević je između 24. juna i prve polovine jula 1992. sa još šest pripadnika VRS-a došao u traktorski servis u mjestu Ripač, gdje su bili zatočeni civili. Izdvojeno je najmanje deset civila koji su sa zavezanim rukama kamionom prebačeni na lokalitet Hrgar. Tu je, prema presudi, Stanarević lično ubio najmanje tri civila, a ostalima naredio da siđu sa kamiona i dođu do jame Bezdana, gdje su ih ubili drugi vojnici.
Vijeće je zaključilo da je Stanarević učestvovao u bacanju tijela u jamu Bezdana. Iz ove jame je 1997. godine ekshumirano 83 tijela, od čega je 65 osoba identifikovano, uključujući i deset osoba u čijem je ubistvu učestvovao optuženi.
“Vijeće, međutim, nije moglo sa sigurnošću utvrditi koje je od identifikovanih ili neidentifikovanih osoba ubio lično Željko Stanarević”, navela je Smajlović.
Ona je dodala da je Vijeće poklonilo vjeru iskazu svjedoka S-1, a uvjerenje o krivici optuženog potvrdili su i iskazi Milana Matijevića i Nenada Radića. Čak i svjedoci Odbrane, kako je kazala, nisu potvrdili tezu optuženog da on nije stigao do lokaliteta Hrgar, već da je ranije sišao sa kamiona i otišao kod roditelja.
“Odbrana je osporavala kredibilitet svjedoka S-1, što Vijeće nije prihvatilo. I sam optuženi je prilikom svjedočenja kazao da ovaj svjedok nema razloga da ga neosnovano tereti”, zaključilo je Vijeće.
Ona je dodala da je Tužilaštvo BiH dokazalo sve elemente zločina protiv čovječnosti, širok i sistematičan napad VRS-a i policije u ljeto 1992. usmjeren protiv nesrpskih civila u Srpskoj općini Bihać, kao i znanje i svjesno učestvovanje optuženog u ovom napadu.
Kao olakšavajuće okolnosti, Vijeće je cijenilo što je Stanarević porodičan čovjek i otac dvoje djece, a od otežavajućih bezobzirnost optuženog prema nemoćnim i zavezanim muškarcima.
Stanareviću su produžene mjere zabrane, a na danas izrečenu prvostepenu presudu dozvoljena je žalba.
