Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

Zaštićena svjedokinja Z-20 se prisjetila da je vojsku u selu prvi put vidjela kada su joj zapalili kuću. Rekla je da je s porodicom pobjegla prema kući svekra i svekrve, te da su “za njima pucali”.

Na dan čišćenja sela, 23. jula 1992. godine, kako je navela, vojska je naišla i odvodila muškarce. Z-20 je dodala da prilikom bijega do djeverove kuće njen muž se razdvojio od njih.

Prema njenom svjedočenju, porodica joj je bila u djeverovoj kući kad su došli vojnici.

“Ušlo je četiri do pet vojnika i uzeli su djevera”, kazala je Z-20 i dodala da je bio izveden i njen sin, kojeg je jedan vojnik vratio kada je čuo da ima 14 godina.

Svjedokinja je ispričala da je kroz prozor vidjela grupu muškaraca, među kojima su bili njen suprug i djever, te da je iza njih išla vojska.

“Nisam vidjela da su vezani, nego idu jedan za drugim. (…) Oni idu prema džamiji u Zecovima”, pojasnila je Z-20.

Nakon toga, kako je navela, otišla je sa porodicom u podrum Rifata Hodžića, gdje su bili neko vrijeme.

“Neko je došao i rekao da je na Gradini sve pobijeno. (…) Gore sam imala sestru i dvoje djece”, kazala je Z-20, dodavši da su nakon toga otišli u selo Čarakovo.

Svjedokinja se prisjetila da je nakon desetak dana otišla u logor Trnopolje, da bi pronašla nekoga od svoje porodice, i da je tu srela zeta, koji joj je rekao da ode po djecu i da se vrate u Trnopolje, odakle su išli autobusi za Travnik.

Za sudbinu supruga i djevera, kazala je, “nisu ništa znali dok ih nisu našli”.

“Čuli smo da su ubijeni na poljskom putu. Pobila ih je srpska vojska, ali ne znamo ko”, izjavila je Z-20.

Ona je istakla da su joj 1992. godine ubijeni i otac, tri brata, dva bratića i sestrić, čiji su posmrtni ostaci pronađeni.

“Još samo sestra i dvoje djece fale. (…) Sve sam izgubila što sam imala”, rekla je svjedokinja kroz suze.

Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.

Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija

Suđenje će se nastaviti 6. maja.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao