Srebreničani u Roćeviću

Milovan Đokić, nekadašnji vozač Vojne policije pri komandi Bratunačke brigade, prisjetio se kako mu je u julu 1995. godine rečeno da treba biti pratnja u autobuskoj koloni koja je kretala iz Bratunca.

Svjedok je kazao da ga je noć prije “Mirko Janković probudio i potjerao pred školu” u Bratuncu i da su tu bili “autobusi sa muslimanima”.

On je pojasnio da je “bilo ljudi i u školi” i da ih je čuvala Vojska Republike Srpske (VRS), kao i školu. Dodao je da je tu bila i Vojna policija.

“Kad sam došao ispred škole, zaspao sam na nekom stepeništu”, kazao je Đokić, dodavši da ga je probudilo borbeno vozilo, te “da misli da je pucano prema školi”.

Prema njegovim riječima, otišao je na ispraćaj, a po povratku ujutro ga je zamjenik komandira “naružio i otjerao u autobus” govoreći da će mu biti pratnja. Tada je kod škole bila “neka policija u plavim odijelima”.

Đokić je posvjedočio da je autobus bio pun muškaraca bošnjačke nacionalnosti, te da je bilo više autobusa koji su krenuli prema Konjević Polju. Od vozača je saznao da idu na razmjenu u Kladanj.

“Rekao sam da budu dobri i da garantujem da dok sam ja s njima niko ih neće dirati”, pojasnio je svjedok svoje obraćanje muškarcima u autobusu kada su krenuli.

Kad su skrenuli desno prema Zvorniku, kako je naveo, znao je da to nije put za Kladanj. On je dodao da su potom stigli u Roćević. Kada je izašao iz autobusa, kako je kazao, vidio je četiri do pet autobusa ispred i iza njih.

Đokić je istakao da su osobe iz pratnje izašle iz drugih autobusa. Prepoznao je da su pratnja, jer su, objasnio je, bili sa oružjem, u SNB i maskirno-plavoj uniformi.

“Sa mnom niko iz Vojne policije nije bio”, naveo je Đokić, istaknuvši da je od kolege saznao da je bio i on, ali se nisu vidjeli.

U Roćeviću svjedoka, kako je kazao, nisu dugo zadržali i krenuli su za Pilicu do “škole u brdu”, gdje su prenoćili i gdje je vidio pripadnike VRS-a i policije u plavim maskirnim uniformama.

Naredni dan, prema svjedoku, vratili su se na glavni put do doma s lijeve strane gdje su svi izašli, a on otišao kući.

Na pitanje Tužilaštva da li je saznao da su neki autobusi ostali u Roćeviću kad su oni produžili, Đokić je odgovorio da nije.

Aćimović je optužen da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade, u julu 1995. postupio po naredbi komande Zvorničke brigade i Glavnog štaba VRS-a, da se Srebreničani iz škole u Roćeviću (općina Zvornik), s povezima na očima i zavezanim rukama, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.

U optužnici se navodi da je Aćimović u periodu od 14. do 16. jula 1995. godine svjesno pružio pomoć članovima udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bio da zatvore i ubiju vojno sposobne muškarce bošnjačke nacionalnosti iz srebreničke enklave.

Suđenje će se nastaviti 6. aprila.