Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

“Čišćenje je krenulo 23. jula 1992. godine. (…) Krenulo je paljenje i ubijanje”, rekao je Z-6, koji je napomenuo da je, krijući se, vidio vojsku kako se kreće.

Kada se tog dana sreo s ocem, kako je kazao, saznao je da su mu ubijeni supruga i dvoje djece, od šest i osam godina, te majka, nakon čega je otišao da to provjeri.

“Zatičem mater za stolom, ubijena, sjedi za stolom. Djeca su ubijena blizu nje. Bila su na biciklima… Iz blizine ih je to ubilo”, prisjetio se Z-6.

On je dodao da mu je supruga ubijena kod rijeke, te da je njeno tijelo pronašao udaljeno 100 do 200 metara na livadi.

Svjedok je naveo da tijela nisu mogli ukopati u poslijepodnevnim satima jer je na njih otvorena vatra s jednog brda, te da su ih navečer zakopali u bašti kod kuće, gdje su i pronađena nakon završetka rata.

Z-6 je izjavio da se, s grupom muškaraca, oko mjesec dana krio po šumama na tom području, te da su u nekoliko navrata nailazili na mrtva tijela.

Drugi ili treći dan nakon ukopa svoje porodice, saznao je, kako je rekao, da je, na istom mjestu gdje je ubijena njegova supruga, ubijeno još pet muškaraca, čija tijela su pronašli i prepoznali. Svjedok je nakon akcije vidio vojsku koja je dolazila i konjskim kolima vozila stvari iz kuća.

“Odlučili smo da nema tu života, da se ne može opstati i tražili soluciju da bi otišli u logor”, kazao je Z-6, dodavši da su preplivali rijeku Sanu i uputili se pješke prema logoru Trnopolje, u nadi da će biti razmijenjeni.

U Trnopolju je, kako je naveo, proveo dva do tri mjeseca, te u konačnici došao u Travnik u februaru ili martu 1993. godine.

Dajući iskaz iza paravana, Z-6 je rekao i da mu je ubijen brat, ali nije precizirao kada i gdje.

U unakrsnom ispitivanju svjedok je kazao da ne zna ko je ubio njegovu porodicu, te da ga u Trnopolju “niko nije takao prstom”.

Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.

Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.

Suđenje će se nastaviti 25. marta.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao