Ispričao kako ga je Nezirović tukao pa se rukovao s njim u sudnici

Slobodan Jović je ispričao da je živio u naselju Čardak u Derventi, gdje ga je 26. aprila 1992. zarobila vojska i odvela u Dom armije. Svjedok je rekao da vjeruje da je Almaz bio tu prilikom zarobljavanja.

“U Dom je dovedeno nas 32, a tu smo zatekli još ljudi. Maltretirali su nas i tukli, sipan je pijesak pa smo tjerani da pužemo po stomaku. Tu je Đuraš zaklan”, prisjetio se Jović.

On je naveo da je, nakon jednog dana i noći, zajedno s ostalima prebačen u vojno skladište Rabić, gdje su bili smješteni u hangarima, u kojima su i obavljali nuždu.

Jović je kazao da se sjeća da je bilo šest stražara, a među njima i Almaz Nezirović, koga poznaje od 1970-ih. On ga je, kako je rekao, više puta tukao.

“Bila je klupa, stavimo tri prsta i udari nas policijskom palicom po prstima, rukama i glavi. Nas 32 su najviše tukli, jer su smatrali da smo vojska i četnici”, izjavio je svjedok i dodao kako je optuženi najviše tukao zatvorenika Gunjevića.

On je naveo da ga je jedne prilike optuženi Nezirović natjerao da sveže konopac oko noge, a drugi kraj je on zavezao za drvenu pritku, koju je zabio u zemlju.

“Tjerao me da tako pasem travu, on je naredio. (…) Onda je došao neki vojni policajac i svađao se s njima, pa su mi skinuli to, ali sam drugi dan onda bio bijen od Almaza”, prisjetio se Jović, koji je uspio pobjeći iz živog štita 19. juna 1992. godine.

Svjedok je prilikom izlaska iz sudnice pružio ruku optuženom Neziroviću, koji mu je kazao: “Komšija, kad dođeš kući, dobro razmisli šta si rekao.”

Nezirović je potom prokomentarisao da “mu svjedok nije trebao pružati ruku ako je bio tako loš”. Mira Smajlović, članica Vijeća, kazala je optuženom da to govori o karakternim osobinama svjedoka.

Nezirović, bivši pripadnik HVO-a, optužen je da je 1992. godine u logorima Rabić i Silos polje (općina Derventa) i u logoru u naselju Tulek (općina Bosanski Brod) učestvovao u mučenju i nečovječnom postupanju prema zatvorenim srpskim civilima.

Svjedok Neven Kovačević je naveo da ga je u junu zarobila Vojna policija HVO-a. On je rekao da ga je u Rabiću zlostavljao Almaz Nezirović udarajući ga palicom po rukama i glavi. To premlaćivanje, naveo je on, bilo je gotovo svakodnevno, osim kad je optuženi bio u Zagrebu.

Kovačević je kazao da je Nezirović najviše zlostavljao svoje bivše radne kolege i ljude koje je poznavao, a da su osobe iz naselja Čardak bile posebno zlostavljane.

Na ovom ročištu iskaz je dao i svjedok Čedo Marić, koji je rekao da je također zarobljen u naselju Čardak, 26. aprila 1992. godine. Tom prilikom nije vidio optuženog. Naveo je da je odveden u Dom vojske, odakle je nakon tri ili četiri dana prebačen u Rabić.

“Stražari su se loše odnosili prema nama. Mene je lično jednom tukao Almaz. Poskidao nas gole i udario mi ruke, prste i glavu više puta palicom”, izjavio je Marić, dodavši da je Nezirović često tukao zatvorenika Gunjevića.

Nakon Rabića, svjedok je, kako je kazao, bio zatvoren u logoru Polje i u Tuleku – skladištu Robne kuće Beograd, ali da se ne sjeća da je tamo vidio optuženog.

Sva tri svjedoka na ovom ročištu su navela da imaju posljedice zbog zlostavljanja u logoru, ali da ne traže odšetu.

Suđenje se nastavlja 31. marta.