Odveo mu oca iz kuće

Svjedok Elvir Alić se prisjetio kako je krajem maja 1992., kao dvanaestogodišnjak, gledao odvođenje oca Aziza iz višegradskog naselja Rodića Brdo.

Prema njegovim riječima, po oca su dolazili Milan Lukić, Jovan Popović i njegov sin Goran, kao i još nekoliko drugih naoružanih i uniformisanih lica.

Alić je kazao da oni, kada su prvi put došli, nisu zatekli njegovog oca u kući, ali su terorisali ukućane.

On je naveo da je u to vrijeme živio s majkom, sestrom, majčinom maćehom i njenom djecom Nihadom i Indirom.

“Nihad je imao pet godina. Jovan ga je ispitivao za ‘kruške’, pokazujući mu dvije bombe za pojasom. On nije znao šta znači ‘kruška’, ja sam mu pokušao objasniti, na što mi je Jovan udario šamar. Nihad je rekao da Ismet Berberović ima puno dvorište kruški, misleći na voćke”, pojasnio je svjedok.

Alić je kazao da su se Lukić, Popovići i druga njemu nepoznata lica vratila nakon desetak dana i da se tada njegov otac predao, jer su prijetili da će ubiti mušku, a silovati žensku djecu.

“Bacili su mi oca na dvorište, šutirali ga, udarali čim su stigli. Svi smo plakali i vrištali”, istakao je svjedok, dodavši da je tada Lukić pitao njegovog oca: “Ko si ti da te ja ovoliko tražim?”

Alić je kazao da je tada posljednji put vidio oca iako mu je Popović govorio da će se on vratiti i da ga Lukić vodi samo da dâ izjavu.

Svjedok navodi da je nakon ovog događaja prisustvovao odvođenju Fadila Zukića, a da mu je majka pričala da su isti koji su odveli njegovog oca odveli i Husu Delibašića.

“Bio sam ispred Fadilove kuće kada ga je Jovan odveo. Ušao je u kuću i, nakon pet ili deset minuta, izašao je vodeći Fadila. Dvojica ga čekaju ispred, stavljaju ga u auto i odlaze u pravcu Višegrada”, rekao je Alić.

On je dodao da je s majkom i sestrom nedugo nakon toga pokušao da pobjegne iz Višegrada, ali da ih spriječio Popović i prijetio im da više to ne pokušavaju. Prema njegovim riječima, drugi put su uspjeli otići u Srbiju.

Jovanu Popoviću je na teret stavljeno da je bio u grupi vojnika koji su, predvođeni Milanom Lukićem, sredinom juna 1992. godine došli u Rodića Brdo te u višegradsku policijsku stanicu odveli nekoliko civila, kojima se tada gubi svaki trag.

Optužnica ga tereti i za pljačku u nekoliko višegradskih sela.

Za zločine počinjene u Višegradu, Haški tribunal je Milana Lukića osudio na doživotni zatvor, a Sud BiH je prošle godine oslobodio Gorana Popovića optužbi za zločine u istom gradu.

Suđenje će se nastaviti 2. marta.