Babo ih mučio strujom

Marko Vulić je rekao da je bio pritvoren u školi “Ivan Goran Kovačić” u Livnu i da je odveden na ispitivanje kod “načelnika Muhameda Ibrahimovića”.

“Ibrahimović nešto kucka. Kažu, ‘hoćemo šifru Knina’, pa udarac. Najviše me udarao ‘Babo’, a i ‘Zmija‘. Tri puta mi je ‘Babo’ struju stavljao na vrat, nadlakticu i butinu. Udarali me čizmom, palicom, svačim. Bio sam crn”, izjavio je Vulić.

On je dodao da zbog premlaćivanja deset dana nije mogao ustajati.

Svjedok je u sudnici prepoznao optuženog Muamira Jašarevića zvanog “Babo”, za koga je kazao da ga ranije nije poznavao, ali da je čuo njegovo ime u školi. On je naveo da se sjeća i Zdenka Andabaka iz škole, ali da je “on za njega bio čist k'o suza”.

Na ovom je ročištu iskaz dao i Vojislav Ivetić, koji je rekao da je bio pritvoren u sali škole u augustu 1992., nakon racije u kojoj je “pokupljeno srpsko stanovništvo”.

On je kazao da je njega tokom zatočeništva tukao izvjesni Dino Hodžić, te da je pušten nakon što mu je otpusnicu iz zatvora potpisao “načelnik Vojne policije – Zdenko Andabak”. Optuženi Andabak je rekao da na otpusnici koju je prezentovalo Državno tužilaštvo nema ni njegovog imena ni prezimena te da se može utvrditi da potpis nije njegov.

Andabak je optužen s Muamirom Jašarevićem i Seadom Velagićem za zatvaranje, mučenje i ubistva srpskih civila u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić”.

Prema optužnici, Andabak je bio zapovjednik Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina, Jašarević njegov zamjenik, a Velagić pripadnik kriminalističke službe Vojne policije HVO-a.

Tužilaštvo je za svjedoka pozvalo Peru Jovića, koji je ispričao da je iz sale škole, u kojoj je bio zatvoren 51 dan, dva puta vođen na ispitivanje. Prvi put ga je vodio izvjesni Garić, a drugi put ga je izveo Babo. Garić ga je, kako je kazao, pretukao palicom, rukama, nogama, nakon čega je izgubio svijest.

“Drugo veče me Babo vodio (…) bio je krupan, ozbiljan, nikad nasmijan. On me priključio na struju po vratnim žilama. Kao neki aparat za brijanje. Bili smo on i ja sami”, prisjetio se svjedok.

Odbrana Jašarevića je napomenula da je svjedok u jednoj od ranijih izjava naveo da ga je prvo izvodio Babo, što je svjedok negirao. Odbrana je rekla da je svjedok naveo u toj izjavi i da je bio na električnoj stolici, što je svjedok također negirao.

Jović je kazao da ga je nakon toga Sead Velagić vodio kući zbog navodnog puškomitraljeza, koji je svjedok ranije razdužio i zbog kog mu je ovaj prijetio. Jović je rekao da ga je Garić potom, dok je bio sam s njim u hodniku u školi, poprskao zapaljivim sredstvom po nozi i zapalio.

Odbrana Velagića je napomenula da je u ranijoj izjavi svjedok naveo da ga je njegovoj kući zbog puškomitraljeza vodio Garić, koji mu je nakon toga u školi zapalio nogu. Svjedok je ovo negirao, kazavši da se na toj stranici njegove izjave date u januaru 2015. godine Tužilaštvu BiH ne nalazi njegov potpis.

Naveo je i da mu je Zdenko Andabak rekao da je slobodan i da se nakon puštanja mora svaki dan javljati.

“Imao je brata u Vojnoj policiji koji je bio moj radni kolega (…) Imao je (Zdenko Andabak) malo brkova, sad nema”, izjavio je svjedok i prepoznao optuženog u sudnici.

Optuženi Andabak je konstatovao da je došlo do zamjene identiteta s njegovim bratom, koji je nosio brkove, te da svjedok nije radio s njegovim bratom, već daljim rođakom.

Svjedok Aleksandar Radeta, koji je radio u Komisiji za traženje nestalih Republike Srpske, kazao je da je 1999. učestvovao u ekshumaciji 13 tijela iz jame Zastinje (Livno).

“Identifikovan je Milun Bajilo iz Livna i još tri osobe. Prema mojim saznanjima, 12 osoba, čiji su ostaci pronađeni u grobnici, bilo je dovedeno iz Hrvatske u Livno”, rekao je svjedok i dodao da su tijela pala s velike visine.

Svjedoci Jozić i Ivetić su govorili da je Milun Bajilo ubijen u školi u Livnu, te da je bio pritvoren s 12 radnika iz Hrvatske, koje su nazivali “ćelavci”.

Suđenje se nastavlja 24. februara.