This post is also available in: English
Svjedok Jozo Jozić, koji je radio u Službi državne bezbjednosti (SDB), rekao je da su se početkom rata suočili sa dezorganizacijom nakon što su kadrovi srpske nacionalnosti napustili značajne funkcije.
Zadatak službe u ratu, kako je dodao, bio je prikupljanje podataka o planovima neprijateljskih strana, a poseban dio bavio se dokumentiranjem ratnih zločina svih strana.
On je kazao da je u aprilu i maju 1992. SDB došao do brojnih saznanja o naoružavanju srpskog stanovništva od strane Srpske demokratske stranke (SDS) i Jugoslavenske narodne armije (JNA).
Prema njegovom iskazu, pripadnici srpskog naroda naoružavali su se znatno više nego ostali.
Svjedok je rekao da su dvojica njegovih kolega ostala na području Pazarića i Tarčina, te da su, koliko su mogli, putem depeša i drugih kanala informisanja slali informacije sektoru SDB-a u Sarajevu.
“Ja u to vrijeme nisam čuo za ‘Silos’, iako ni sam nisam znao kako jer sam bio na poziciji šefa. Čuo sam tek pred kraj ili iza rata”, naveo je Jozić, kazavši kako je kasnije čuo da su “neke Jukine jedinice naišle i tukle te ljude”.
On je istakao da je reagovao na sve o čemu je bio obaviješten, navodeći primjer Daniela Buljana, zarobljenog pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji je na kraju izmješten u Ameriku.
Odgovarajući na pitanje branioca Milorada Raševića, svjedok je rekao da ne zna da se Buljan zahvalio optuženom Neziru Kaziću, jer ne zna za pojedinačne slučajeve.
Jozić je naveo da je otišao u Ljubljanu 1993. godine, gdje je radio sa Fadilom Čovićem u ambasadi BiH. Za Čovića je kazao da je dobar radnik i principijelan čovjek.
Prema optužnici, Fadil Čović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti u Hadžićima. Osim njemu, za zločine počinjene na području ove općine sudi se Mustafi Đeliloviću, Mirsadu Šabiću, Neziru Kaziću, Bećiru Hujiću, Halidu Čoviću, Šerifu Mešanoviću i Nerminu Kalemberu. Oni su, prema optužnici, bili pripadnici vojne i policijske vlasti, upravnici ili stražari u logorima.
Optuženi su za nezakonito zatvaranje, nečovječno postupanje, nanošenje fizičke i duševne patnju, te odvođenje zatočenika na prinudni rad.
Na suđenju je unakrsno ispitan svjedok Kemal Rizvo, kojem je prezentovan videosnimak na kojem osoba po imenu Refo Tufo, kojeg je svjedok poznavao, govori da je on lično odredio da “Silos” bude zatvor, iako neuslovan, ali je to bio jedini dostupan objekat.
“Apsolutno je bilo tako, ne znam da je Ratno predsjedništvo donijelo odluku o formiranju ‘Silosa’”, naveo je Rizvo.
On je kazao da je i Krizni štab i Ratno predsjedništvo djelovalo kao kolektivni organ, te da je optuženi “Đelilović bio prvi među jednakima”. Đelilović je, prema optužnici, bio predsjednik Kriznog štaba, a kasnije Ratnog predsjedništva.
Rizvo je rekao da dobro poznaje optuženog Mirsada Šabića, za kojeg je kazao da je bio cijenjen policajac, te da je učestvovao u mirovnim aktivnostima, razmjenama.
Svjedok je izjavio da je Bećir Hujić postavljen na mjesto upravnika “Silosa” zbog obrazovanja koje je imao, ali da niko tada nije mogao odbiti dužnosti.
Suđenje se nastavlja 18. februara.
