This post is also available in:
Granata koja je 5. februara 1994. godine pala na najprometniju sarajevsku pijacu usmrtila je 68, a ranila 144 osobe. Esad Pozderac zvani Dedo je uspio preživjeti masakr, dok je njegova sestra ubijena.
“Sageo sam se i kad sam pogledao oko mene, svi mrtvi. To je odozgo išla krv…Tu su bez nogu, ruku. Bojao sam se druge granate, ali sam prošao da vidim šta mi je sa sestrom. Ja gore, ona mrtva”, kazao je Pozderac.
Pijaca Markale je tokom najduže opsade u modernoj historiji bila mjesto gdje se obavljala trgovina različitim proizvodima do kojih su na razne način dolazili građani Sarajeva. Sead Pešto je 5. februara otišao na pijacu kako bi cigarete zamijenio za hranu.
“Pijaca je bila puna. Došli ljudi u potrazi za hranom. Jedino čega se sjećam je strašan fijuk, onaj što proizvodi granata kada pada. Baš je bilo strašno, jer se sve odjednom pretvorilo u krvavi oblak. Puno ljudi je ležalo, jaukalo, plakalo…”, kazao je Pešto.
On se prisjetio kako je pokušao da podigne jednog čovjeka, čiji mu je trup ostao u rukama.
“Bio je prepolovljen. Baš je bilo strašno”, dodao je Pešto.
Za zločine počinjene u Sarajevu, koji obuhvataju i granatiranje Markala, na doživotnu kaznu zatvora osuđen je Stanislav Galić, komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS).
U presudi Galiću iz novembra 2006. godine, navedeno je: “Taj incident granatiranja predstavlja primjer granatiranja gdje su civili namjerno ciljani.”
Za granatiranje, terorisanje i snajperisanje građana Sarajeva su optuženi Radovan Karadžić i Ratko Mladić. U Haškom tribnunalu u toku je suđenje Mladiću, bivšem komandantu VRS-a, dok se za Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske, očekuje prvostepena presuda.
