Jedina pravilna odluka za Bojadžića

“Ocjenom svih dokaza i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu, sigurni smo da Tužilaštvo nije dokazalo nijednu radnju za koju se Bojadžić tereti. Jedini prijedlog Odbrane je da našeg branjenika oslobodite po svim tačaka optužnice”, istakla je Edina Rešidović u završnoj riječi.

Odbrana smatra da je Sudskom vijeću ponuđeno dovoljno dokaza koji opovrgavaju navode optužnice da je Bojadžić u drugoj polovini jula 1993. godine maltretirao hrvatske zarobljenike zatočene u Muzeju “Bitka na Neretvi” u Jablanici.

Braniteljica Rešidović je rekla da je alibi Nihada Bojadžića potkrijepljen brojnim iskazima te materijalnim dokazima, navodeći kako je on u periodu od 12. do 27. jula bio na Igmanu, a nakon toga pet dana u Sarajevu.

“Bojadžić je u Sarajevo došao pretrčavši pistu u ranim jutarnjim satima 28. jula. Istog dana se našao sa Seferom Halilovićem, od kojeg je tražio logističku pomoć, i na osnovu čega je dobio 5.000 maraka i pištolj. Nalog za isplatu to dokazuje”, kazala je braniteljica.

Optužnicom Državnog tužilaštva Bojadžiću se na teret stavlja da je 28. jula 1993. godine naredio zaštićenom svjedoku C da udara zaštićenog svjedoka J. Nakon toga je, kako smatra Tužilaštvo, Bojadžić narednio svjedoku J da oralno zadovolji svjedoka C, što je ovaj i učinio.

Također prema optužnici, Bojadžić je 28. jula 1993. naredio i izvođenje zaštićenih svjedokinja D i H iz jedne prostorije Muzeja “Bitka na Neretvi”, te su se, s još jednim vojnikom, udaljili vozilom. Bojadžić je, navodi se u optužnici, svjedokinju D silovao dva puta u kompleksu Rogića u Donjoj Jablanici.

“Tužilaštvo nije osporilo alibi Nihada Bojadžića, niti je dokazalo da je on počinio krivična djela iz optužnice. Samo je jedna pravilna odluka – da se moj branjenik oslobodi”, rekla je braniteljica.

Govoreći o tački optužnice kojom se Bojadžić tereti da je u junu 1993. godine tokom ispitivanja zabio nož u nogu zarobljenom pripadniku HVO-a – zaštićenom svjedoku C, Rešidović je istakla “nesaglasnosti u iskazima saslušanih svjedoka Optužbe”.

“Svjedok C je najprije rekao da je izvjesni Kurt bio s Bojadžićem. A svjedok Sead Branković kaže kako je s njim tokom ispitivanja svjedoka C bio Salem Dlakić, a da su naknadno ušli Nihad Bojadžić i Nedžad… Za Kurta se ne sjeća”, podsjetila je Rešidović.

Prema braniteljici, postoje kontradiktornosti po pitanju radnji koje su učinjene, odnosno radnji koje se Bojadžiću stavljaju na teret.

“Svjedok C je kazao da je Bojadžić tražio nož od osobe koja se zove Kurt, dok je Branković izjavio da se nož nalazio kod Dlakića, te da je vidio da Nihad uzima taj nož (…) Nadalje, C je medicinskom osoblju izjavio da ga je ubo upravnik zatvora. Bojadžić nikada nije bio upravnik zatvora”, rekla je Rešidović.

Odbrana smatra da Tužilaštvo nije dokazalo ni navod optužnice prema kojem je Bojadžić jedne prilike prijetio svjedoku C da će ga ubiti ili da ga je na dan razmjene – 1. marta 1994. godine – verbalno ponižavao.

“Jasno je da je svjedok C iznio gomilu neistinitih riječi. Iskaz nije kredibilan, niti je potkrijepljen ijednim dokazom Tužilaštva”, kazala je braniteljica Rešidović.

Iznošenje završnih riječi nastavlja se 11. februara.