Stražar kao podrška

Na suđenju za zločine počinjene na području Kladnja, Rado Andrić je ispričao da je krajem 1992. godine sa ženom i dvoje djece iz kuće u Stuparima preselio u “zgradu prosvjetnih radnika“ u istom mjestu, koja je u tom trenutku bila prazna.

Kako je objasnio, uglavnom sve srpske porodice iz kuća u Stuparima su prešle u par napuštenih zgrada, gdje ih je čuvala policija.

“U stanu u kojem smo mi živjeli bilo nas je osam. Nikada nas niko nije tukao, ni maltretirao. Policajci koji su nas čuvali pružali su nam podršku i vodili računa da se nama ništa ne desi”, kazao je Andrić.

On je dodao da su svi iz zgrada mogli slobodno da se kreću, ali da je ljude ipak bilo strah.

“Nije nas strah bio od policije što nas je čuvala, već da nas neko drugi ne napadne. Šta ja znam, bio je rat, padale su granate, pucalo se, normalno da nas je strah bio”, ispričao je svjedok Andrić.

Hodžiću se za zločine počinjene na području Kladnja sudi sa Safetom Mujčinovićem, Selmanom Busnovom, Nusretom Muhićem, Zijadom Hamzićem, Ramizom Halilovićem i Osmanom Gogićem, nekadašnjim pripadnicima civilne i vojne policije, te TO-a.

Optuženi su za nezakonito zatvaranje srpskih civila u Stuparima, kao i za premlaćivanje i nečovječno postupanje.

Na današnjem ročištu iskaz je dala i Vojka Andrić. Kazala je da je tokom boravka u “zgradi prosvjetnih radnika” u Stuparima imala stražara koji je tu bio “radi njene lične bezbjednosti”.

“Nedžad Hodžić je bio stražar sa kojim sam ja svuda išla. Imala sam prijateljice koje su radile u školi prekoputa zgrade i kod njih sam često išla na kafu. Voljela sam da Nedžad ide sa mnom zbog moje bezbjednosti. Tako sam se sjećala sigurnije”, rekla je ona.

Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedokinja je navela kako nije čula da je bilo ko od Srba u zgradama imao problema niti da je bilo gdje vođen i maltretiran.

“Nas nije niko gonio, ali nismo se ni osjećali sigurno, ipak je bio rat”, objasnila je Andrić.

Na pitanje Tužilaštva da li smatra da je njena porodica bila privilegovana u odnosu na druge srpske porodice, svjedokinja je odgovorila da misli da nije.

Naredno ročište zakazano je za 5. februar.