Moj stav lični jeste da osuđujem sve ratne zločine, a posebno ovaj ratni zločin na tuzlanskoj Kapiji…”
…Žao mi je tih ljudi što su nedužno stradali, ali ja nisam uzrok toj posljedici i ne želim da to nosim. Želim da dam svoj doprinos, kao što sam dao i do sada, i da se ovaj slučaj razriješi i zbog tih ljudi koji su nedužno stradali, zbog njihovih roditelja i rodbine, zbog mene i moje porodice i zbog svih građana ove zemlje. Želim da pošaljem poruku da ova zemlja i narodi koji žive u njoj imaju pravo na istinu.
Teško sam obolio, ali to nije razlog da ne prisustvujem ovom procesu. Želim da ostanem u ovoj zemlji, Bosni i Hercegovini, i da dam svoj doprinos, a ne, kao što mi se imputira, da negdje želim da se udaljim i nestanem. Neću nestati, boriću se do kraja da pobijedi istina.”
Novak Đukić je pred Sudom BiH proglašen krivim da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske (VRS), 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira grad Tuzlu. U napadu je ubijena 71 osoba.
Međutim, Đukić se nije javio na izdržavanje zatvorske kazne, navodeći da se nalazi na liječenju u Srbiji. Od tada se nije vratio u Bosnu i Hercegovinu.
Bosanskohercegovačke vlasti su u oktobru 2014. godine raspisale potjernicu za njim.
