I djeca su znala za ubistva

Svjedok Zdravko Bojić je, opisujući događaje koji su prethodili zarobljavanju, rekao da je oko osam sati ujutro 14. jula 1992. godine čuo pucnjavu i otišao na liniju. Suborci su mu kazali kako je “šuma puna muslimana”. Jednog civila je, idući ka svom stražarskom mjestu, zatekao ubijenog.

U blizini linije je on, kako je naveo, zatekao grupu zarobljenih Bošnjaka, njih 50 do 60.

“Svi su ležali pored potoka. Vojnici su tražili nekog Šukriju. On se nije javljao. Onda su izdvojili jednog Bošnjaka da im pokaže ko je Šukrija. Kada je pokazao, Šukriju su izveli i pretresali mu džepove. Nešto su uzeli i vratili ga među ostale. To su bili ljudi iz Ugljevika”, ispričao je Bojić.

Među vojnicima koji su tu čuvali zarobljene vidio je optuženog Slavka Perića, dok Cvjetka Popadića nije vidio.

Periću i Popadiću se sudi s Goranom Maksimovićem, Ljiljanom Mitrovićem, Miletom Vujevićem, Vukašinom Draškovićem, Gojkom Stevanovićem, Rajom Lazarevićem i Mićom Manojlovićem za napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine, te za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je njih 67 ubijeno u selu Lokanj.

Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice SJB-a u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.

Svjedok Bojić je rekao da je kasnije u komandi Lokanjske čete zatekao desetak zarobljenika, među kojima su bili žene i djeca. Dan kasnije je saznao da su svi pobijeni iznad crkve.

“I djeca su pričala o tome, svi su znali da su ubijeni. Njih je odveo Mićo Tomić i još jedan policajac iz Ugljevika. Desetak dana kasnije, prošao sam pored mjesta gdje su ubijeni. Zemlja je bila svježa. Psi su kopali po tom mjestu. Vidio sam da iz zemlje viri noga do koljena, vidio sam čizme, patike…”, ispričao je Bojić.

On je dodao da ne zna ko je ubio zarobljene, ali da se pričalo da je to bio Mićo Tomić.

“Čuo sam da je neke ljude štrojio. Nije mogao sve to raditi sam, ali ko je bio sa njim ne znam”, kazao je Bojić.

On je potvrdio da je dva dana prije napada u selo došlo nekoliko policajaca iz Ugljevika, ali da nije siguran da li su to bili vojni ili civilni policajci. Za prvooptuženog Maksimovića, kako je ustvrdio, do suđenja nikada nije čuo.

Svjedok Veljko Đorđić je rekao da mu je bilo sumnjivo što je dio linije odakle je došla kolona Bošnjaka prije napada razminiran, te je straža sa tog mjesta prebačena na drugu lokaciju.

“To nisu mogli narediti ovi optuženi, to je moglo doći iz komande… Čudno je što su Slavka Perića za komandanta brigade imenovali samo na dva dana, u dane kada je bio napad”, naveo je Đorđić.

On je dodao da ne zna šta se desilo sa civilima, ali da za njihovu sudbinu “sigurno znaju Ljuboje Simić i Mićo Tomić, koji je kasnije poginuo”.

“Simića su spominjali kao osobu koja zna gdje su odvedeni. Nisam ih vidio, ali znam da je među tim ljudima bilo djece. Ja sam našao flašicu sa cuclom”, prisjetio se Đorđić.

Suđenje se nastavlja 8. februara.