This post is also available in: English
Sonja Bajilo je kazala da je od aprila 1992. situacija za srpsko stanovništvo u Livnu bila teška. Ona se iz grada, kako je navela, s djecom odselila roditeljima u Veliki Guber (općina Livno), dok je njen suprug Milun Bajilo zvani Grof odveden u policiju.
“Nakon nekog vremena je pušten, ali je imao obavezu javljanja u policiju. Jedne nedjelje kada je otišao da se prijavi, nije se više vratio. Meni su rekli da ga je Vojna policija odvela u školu. To je, ja mislim, bio august 1992”, prisjetila se Bajilo.
Prema njenom kazivanju, policija i vojska su u Velikom Guberu svakodnevno pretresale srpske kuće, a neke su i zapaljene. Njeni roditelji su, kako je navela, također odvedeni u školu, a majka je puštena nakon dva dana.
“Rekla mi je da je u školi vidjela mog muža i da je bio pretučen, da ga je tukao ko god je ušao. Dao joj je ličnu kartu, sat i češalj, i rekao da to ponese, da njemu više neće trebati”, izjavila je svjedokinja.
Bajilo je ispričala da je 16. septembra 1992. otišla do škole da odnese mužu nešto hrane i odjeće, ali joj je portir kazao da je on odveden na razmjenu.
“Rekao mi je da pitam komandira Zdenka Andabaka gdje je. On mi je kazao da je otišao u razmjenu, u Jugoslaviju, među Srbe. Potom se smijao”, rekla je Bajilo i dodala da je njen muž pronađen 2002. u grobnici u Zastinju.
Odgovarajući na pitanje Odbrane prvooptuženog Zdenka Andabaka, svjedokinja je kazala da ne zna da je ikakvo oružje pronađeno na imanju njenog oca Dušana Radete.
Ona je dodala da je iz Livna s djecom otišla u martu 1993. godine.
Bajilo je dala iskaz na suđenju Zdenku Andabaku, Muamiru Jašareviću i Seadu Velagiću.
Oni su po 29 tačaka optuženi za zatvaranje, mučenje i ubistva srpskih civila počinjena 1992. godine u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić”. Prema optužnici, Andabak je bio zapovjednik Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina, a Jašarević njegov zamjenik, dok je Velagić bio pripadnik kriminalističke službe Vojne policije HVO-a u Livnu.
Svjedok Milan Gulić je kazao da je u garažama policije u Livnu bio pritvoren četiri mjeseca, te da je tu premlaćivan. On je naveo da je dva puta, na nekoliko sati, vođen u školu “Ivan Goran Kovačić” zbog razmjene.
Dok je bio u školi, kako je rekao, vidio je maltretiranje i premlaćivanje ljudi u sali.
Prva razmjena, prema njegovim riječima, nije uspjela. On je razmijenjen tek u julu 1993. godine.
Suđenje se nastavlja 13. januara.
