Želio se ubiti zbog bolova

Borko Pažin je svjedočio da je 25. augusta 1992. doveden iz civilnog zatvora u Osnovnu školu “Ivan Goran Kovačić” u Livnu. Istu večer ga je prozvao Garić u učionicu, kako je kazao, na ispitivanje kod Ibrahimagića, koji je bio starješina.

“Ibrahimagić je rekao: ‘Pričaj.’ Sa strane su bili Garić, Zdenko, Babo i Velagić. (…) Prvi me je udario Garić, palicom. Udara, ja vrištim. Onda sam pao, pa su me polili vodom iz bokala sa stola. Potom Jašarević udara čeličnim užetom sa čvorovima”, prisjetio se Pažin.

Svjedok je kazao da ga je “Andabak nogama budio, te da su ga on i Velagić tukli nogama i rukama”. Dodao je da je iste večeri svijest gubio osam puta.

“Bio sam slomljen”, izjavio je Pažin na suđenju Zdenku Andabaku, Muamiru Jašareviću i Seadu Velagiću.

Oni su po 29 tačaka optuženi za zatvaranje, mučenje i ubistva srpskih civila počinjena 1992. godine u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić”. Prema optužnici, Andabak je bio zapovjednik Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina, a Jašarević njegov zamjenik, dok je Velagić bio pripadnik kriminalističke službe Vojne policije HVO-a u Livnu.

Svjedok Pažin je kazao da mu je Andabak prijetio pištoljem.

“On je to radio iz zadovoljstva, a, čini mi se, Garić zato što je morao”, naveo je svjedok.

Pažin je napomenuo da Andabaka nije poznavao, ali da jeste njegovog oca. Imena ljudi koji su ga tukli, kako je rekao, čuo je od drugih zatvorenika u školi.

Vijeće je u više navrata opomenulo Andabakovog branioca Bajru Čilića zbog nepristojnih i uvrijedljivih pitanja svjedoku.

Na ovom ročištu iskaz je dao i Draško Radivojša, koji je kazao da je u septembru 1992. na jednu večer doveden u osnovnu školu radi razmjene, koja nije uspjela. On je rekao da su ga te večeri toliko tukli da je zbog bolova želio sebi oduzeti život.

“Ušao sam u učionicu. Tu je bio glavni isljednik Bilić Ljuban. U klupama 15 vojnih policajaca. Naređeno mi je da sjednem ‘kaubojski’ na stolicu (…) Udarali su me nogama, rukama, kablom i bejzbol palicom”, prisjetio se Radivojša.

On je dodao da je istu večer pretučen još dva puta, te je mučen strujom, “koja se koristi za utjerivanje bikova u kamion”.

“Nisam mogao da izdržim bolove. Htio sam da se ubijem”, kazao je svjedok kroz plač.

Nakon te noći, kako je rekao, vraćen je u civilni zatvor, te je Livno napustio početkom novembra 1992. godine.

Radivojiša je kazao da je za Zdenka, Jašarevića i Velagića čuo samo od drugih ljudi.

Suđenje se nastavlja 30. decembra.