Granata na Markale nije ispaljena sa srpskih položaja
This post is also available in: English
Moroz, u to vrijeme inžinjerijski oficir, posvjedočio je da mu je ruski pukovnik Nikolaj Rumjancev, koji je učestvovao u istrazi, kazao da je na Markalama eksplodirala “specijalna eksplozivna naprava” aktivirana na tlu.
Prema optužnici protiv generala Mladića, ratnog komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), koja ga tereti za terorisanje stanovništva Sarajeva, granata koja je 5. februara 1994. godine ubila 66, a ranila 140 ljudi, na Markale je ispaljena sa položaja VRS-a.
Svjedok Moroz izjavio je i da je, nakon što je neko vrijeme poslije eksplozije obišao Markale, zaključio da bi minobacački napad na pijacu bio “neuobičajen” zbog “neobične putanje projektila”, koja bi bila isuviše blizu obližnjim stambenim soliterima.
Ukrajinski oficir naglasio je i da je, tokom jednogodišnjeg službovanja u Sarajevu čuo vatru minobacača Armije BiH (ABiH) u okolini komande UNPROFOR-a u zgradi PTT-a, što je izazivalo odgovore sa srpske strane.
Nestašice vode i struje u Sarajevu, po Morozovom svjedočenju, bile su najčešće izazvane granatiranjem izvora, pumpi i trafo-stanica na Ilidži od strane ABiH.
U unakrsnom ispitivanju, zastupnik Optužbe predočio je svjedoku izvještaj UNPROFOR-a o eksploziji na Markalama, koji je potpisao i ruski oficir Rumjancev, sa zaključkom da se “minobacačka granata detonirala pri udaru u tlo”. U izvještaju je utvrđena i moguća putanja projektila.
Moroz je odgovorio da nikada nije vidio taj izvještaj i da mu je Rumjancev – koji više nije živ – “rekao šta je rekao”.
Na pitanje tužioca, Moroz je potvrdio da nije imao specijalističku obuku o balistici, eksplozivima ili analizi kratera granata.
Svjedok je kao istinito prihvatio i da nije znao tačnu putanju kojom bi minobacačka granata mogla da pogodi Markale.
Dok je zastupnik Optužbe dokazivao da su vođe bosanskih Srba ukidale Sarajevu isporuke vode, gasa i struje da bi pod pritisak stavile tamošnju vlast, Moroz je ostao pri iskazu da je bilo dovoljno vode, ali da nije mogla uvijek biti distribuirana vodovodom, prihvatajući da su civili bili izloženi opasnosti dok su išli po vodu na cisterne i izvore.
Odbrana od optužbi koje uključuju i genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u šest opština imao razmjere genocida, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, biće nastavljena 14. decembra.
