This post is also available in: English
Jozika Ivanković je kazala da je 30. juna 1993. godine zarobljena i odvedena u Meke. U dvije kuće su bili smješteni civili hrvatske nacionalnosti.
“Ćurić je došao i od njega smo zavisili, on je upravljao nama. Imao je vojničko odijelo Armije BiH (ABiH). Od prvog dana je s nama bio, donosio nam hranu, potrepštine”, ispričala je ona.
Nakon sedam dana provedenih u Mekama, svjedokinja je odvedena u Mostar, a nakon toga je vraćena u Osnovnu školu u Bijelom Polju (općina Mostar). Iz škole je izvođena na radove nekoliko puta.
“Išla sam da čistim jednu kuću. Ćurić je došao po nas i rekao da mu trebaju vrijedne žene. Do kuće nas je odvela vojska i vratila nas nazad”, dodala je Ivanković.
Svjedokinja je opisala i kako su izvlačili ranjenika iz Neretve. Kazala je da je Ćurić došao i rekao da mu trebaju četiri žene. Prema njenim riječima, vojnici su ih odveli do crkve u Bijelom Polju.
“Sišli smo do Neretve. Jedan čovjek je preplivao rijeku s dušekom do ranjenika, a mi smo čuvali konopac, i izvukli smo ranjenika. ABiH je bila u samostanu. Tu nije bilo sigurno, ali nije pucalo, metak nije opalio”, ispričala je ona.
Odgovarajući na unakrsna pitanja, Ivanković je izjavila da je Ćurić nije nikada maltretirao i da je uvijek bio korektan.
Ćurić je, s Ibrahimom Demirovićem, Mehmedom Kaminićem te Samirom Kresom i Hebibom Čopeljom, optužen za učešće u zatvaranju civila hrvatske nacionalnosti, koji su od juna do decembra 1993. godine bili izloženi teškom fizičkom i psihičkom maltretiranju.
Prema optužnici, Ćurić je bio pripadnik 49. brdske brigade ABiH i upravnik zatvoreničkih objekata u Potocima, Demirović komandant 47. brdske brigade, Kreso načelnik saniteta jedinice koja je djelovala na području Bijelog Polja, a Čopelja i Kaminić pripadnici ABiH. Demirović je optužen i da je u Potocima jednu osobu prisiljavao na seksualni odnos.
Svjedok Darko Knežević je 1993. godine bio vojno angažovan u Hrvatskom vijeću obrane (HVO) kao pripadnik medicinskog osoblja. Dobio je zadatak da ide u ambulantu u Bijelo Polje. Naveo je da ga je 30. juna 1993. godine u jutarnjim satima probudila pucnjava.
“Po ambulanti je počelo pucati, neko je zvao: ‘Doktore, doktore…’ Dogovorili smo se da Kreso izađe, i nakon nekoliko minuta se vratio i rekao da smo opkoljeni i da se predamo. Ja nisam imao oružje. Jedna puška je bila u čitavoj ambulanti i mislim da je ostala tamo”, ispričao je on.
Kazao je da im je vojska ABiH naredila da jedan drugog vežu pertlama, te da su odvedeni u podrum. Dodao je da Kreso nije bio s njima u podrumu, te pretpostavlja da je bio na spratu kuće.
Suđenje će se nastaviti 23. decembra.
