Analiza – Ibračević i ostali: Prebijanje i mučenje

Na suđenju je saslušano još 15-ak svjedoka koji su govorili o ulozi i funkcijama optuženih Ekrema Ibračevića, Faruka Smajlovića i Sejdalije Ćovića, kao i dešavanjima u pritvorima.

Optužnica tereti Ibračevića, Smajlovića i Ćovića za nezakonita zatvaranja, nečovječna postupanja, mučenja i druga djela počinjena od juna do kraja avgusta 1992. u Rapatnici i Lukama.

Tužilaštvo je dokazivalo da je Ibračević bio načelnik vojne bezbjednosti Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) u Srebreniku, Smajlović komandir voda Vojne policije pri Štabu, a Ćović vojni policajac.

Nekadašnji zatočenici iz sela Brezje, Jasenica, Potpeć i Tinja ispričali su kako su zarobljeni i odvedeni u nekadašnju salu za igranke Doma kulture u Rapatnici.

“Kad smo došli, vidjeli smo deset do 20 ljudi, koje nismo poznavali. Umrli smo od straha – bili su izubijani, izrezani po licu… Rekli su da su iz sela Potpeć”, kazao je Dobrivoje Mihajlović.

On je izjavio da su iz sale odvođeni na ispitivanje, na sprat, odakle su se čuli jauci, galama, lupanje… Prema njegovom iskazu, na vratima sale bio je izvjesni Muće, koji je prozivao ljude da idu na ispitivanje, a u salu je ulazio njegov brat Sejdo i udarao ljude.

“Sejdo je imao crne rukavice. Ulazio je i udarao pred kapetanom. Kapetan je dolazio jedno tri puta. Prvi put je rekao da moramo ispričati sve o oružju, inače će nas pobiti”, ispričao je Mihajlović, ne mogavši u sudnici prepoznati kapetana.

Pištolj na sljepočnici

Danilo Blagojević je naveo da su u prostoriji u kojoj je ispitivan o naoružanju bili izvjesni kapetan i Sejdo.

“Kapetan se zaustavio, a ovaj me uzeo za jaknu i rekao: ‘Što lažeš, majku ti četničku.’ Oborio me sa stolice i udarao po leđima, nekom palicom, kablom ili drvetom. Onda mu je kapetan rekao da stane”, prisjetio se Blagojević.

On je kazao da je od drugih zatočenika naknadno saznao imena ljudi u Rapatnici, ali nije mogao precizno da objasni kako zna da su čovjeka koji ga je udarao kod kapetana zvali Sejdo.

Svjedok Marko Maksimović je izjavio da je u julu iz svog stana u Srebreniku odveden u Rapatnicu i da ga je Ekrem Ibračević, kojeg je prepoznao u sudnici, udario po licu i, prislonivši mu pištolj na sljepočnicu, zaprijetio da će ga ubiti.

Rado Jovanović je ispričao kako su jedne noći u prostoriju u kojoj je bio zatočen sa rođakom, upala dvojica muškaraca sa baterijskom lampom i počela ih udarati nogama.

On je rekao da je prepoznao Mustafu Ćovića zvanog Mućo, a da je tokom ispitivanja saznao da se drugi čovjek zove Ibračević.

Blažan Todić je svjedočio kako je udaran prilikom ispitivanja. On se prisjetio batina koje je dobio u podrumu u kojem je bio zatvoren zajedno s komšijom Lazarom Stanišićem.

“Jedan je nosio gajbicu s palicama i noževima i pitao čime hoću da me tuče. Nisam ništa rekao i počeo me udarati palicom po leđima. Jedni mene, drugi Lazara… Onda je taj kapetan Ibračević otvorio vrata i rekao: ‘Izlazite! Šta radite?’”, izjavio je Todić.

Prema njegovom svjedočenju, Ibračević je doveo te vojnike i “zatvorio vrata i stavio katanac”. Na pitanje advokata Sanjina Bandovića zbog čega je u ranijem iskazu spominjao “šefa Ibriševića”, a ne Ibračevića, Todić je odgovorio da je možda tada pogriješio.

Zlostavljanje u sali za igranke

Svjedoci Pero i Drago Đukić te Lazar Stanišić ispričali su kako su jedne noći mučeni u nekadašnjoj sali za igranke, gdje su ih pekli lemilicom i zlostavljali na druge načine. Drago Đukić se prisjetio kako su mu gurali igle pod nokte i natjerali ga da pojede so iz čaše.

“Bila su šestorica, dvojica u kapama, imali su rukavice bez prstiju… Ubode, vrati, ubode, vrati… svih osam prstiju, nije palac”, izjavio je svjedok, koji je plakao prisjećajući se dešavanja.

Đukić je, pokazujući na optuženog Smajlovića, kazao: “Ovaj mi je momak poznat, u drugom redu… Bio je kad su nas tukli u sali.”

Odgovarajući na pitanja Odbrane, on je potvrdio da mu je 2008. u policiji bilo predočeno deset fotografija i da tada nije identifikovao Smajlovića.

Pero Đukić je naveo da je nakon prženja lemilicom vraćen u podrum, u kojem je bilo“deset centimetara prašine od uglja”.

“Rane su oticale… Mislio sam da Lazar neće preživjeti, on je isto bio sav ispržen. Brat Drago je doživio još gore povrede”, svjedočio je Pero Đukić.

Svjedok je rekao da je odveden u kancelariju, gdje su ga previle medicinske sestre, i da je tada došao Fikret Ibračević.

“Nasmijao se cinično i pitao: ‘Ko ti je to uradio?’ (…) On je više puta dolazio kad su nas tukli. Samo uđe i izađe”, kazao je Đukić.

Lazar Stanišić, čiji je iskaz pročitan pošto se svjedok zbog bolesti nije mogao pojaviti u sudnici, takođe je naveo da je nakon mučenja vidio Ibračevića.

“Pitao me: ‘Što si se skupio?… Već su se kraste uhvatile na ranama.’ Pozvao je doktora. I doktor i sestra su počeli da plaču kad su vidjeli”, rekao je Stanišić.

On je kao posebno okrutnu osobu iz Rapatnice izdvojio Mustafu Ćovića zvanog Muće, za kojeg je napomenuo da je bio “tjelohranitelj” Ekrema Ibračevića.

“Mene je taj Ćović uništio. Izvodio me u noći, u četiri-pet ujutro, prijetio da će me strijeljati, udarao me palicom po leđima, glavi. Jednom je slomio stolicu od moju glavu. Samo mu naslon ostao u rukama”, prisjetio se Stanišić.

Nekadašnji stražar u Rapatnici Ismet Imširović posvjedočio je kako je jedno jutro zatekao Stanišića i Đukiće sa ranama po tijelu.

Prema njegovim riječima, prethodno veče u Rapatnicu su dolazili Faruk Smajlović, Huso Hodžić, Samir Nurkanović i izvjesni Jasmin, a da je tu već bio Mustafa Ćović. Kako je kazao, u salu su im odveli Đukiće i Stanišića, jednog po jednog.

Nemila dešavanja

Imširović je izjavio da je o ovom događaju obavijestio pretpostavljenog Elvedina Ćudića, koji je tada bio na čelu Vojne policije u Srebreniku. Ćudić je posvjedočio da mu je Imširović rekao za “nemila dešavanja” u pritvoru.

“On mi je kazao da su lica iz Vojne policije iza 22 sata ulazila u salu. To su bili Faruk Smajlović, Ćović Mustafa, Ćović Sejdalija i još dvije osobe u pratnji Ekrema Ibračevića”, naveo je Ćudić.

On je dodao da mu je Imširović rekao da je čuo jauke iz sale i da je Ibračević otišao prema toj prostoriji kada su se svi udaljili iz objekta.

Enis Softić, takođe bivši čuvar u Rapatnici, posvjedočio je da su veče kada su, kako je naknadno saznao, “prženi” zatvorenici, dolazili Faruk Smajlović, Sejdalija Ćović, Samir Nurkanović, Huso zvani Bobi i Jasmin.

“Kod Faruka je bila crna torba, četvrtasta kao aktovka… Odlaze u salu”, prisjetio se Softić.

Svjedok Ćudić je naveo da je Vojna policija bila zadužena za privođenje u pritvor, ali da je o sudbini zatvorenika odlučivao organ vojne bezbjednosti koji ih je ispitivao.

“Faruk Smajlović je bio komandir u saobraćajnom odjeljenju. On je bio nadređen Ismetu Imširoviću, komandiru straže u Rapatnici. Mislim da je saobraćajno odjeljenje bilo zaduženo za objekte i da su stražari bili iz tog odjeljenja, ali nisam potpuno siguran”, kazao je Ćudić.

Svjedoci su govorili i o zlostavljanju u prostorijama Fudbalskog kluba “Rapatnica” u naselju Luke. Izjavili su i kako su izvođeni na lažno strijeljanje s ciljem zastrašivanja.

Svjedok Petar Novaković, koji je do rata radio kao policajac i koji je u Srebreniku bio do avgusta 1993. godine, rekao je da je čuo kako je u Lukama pucano na Stokana Markovića.

On je naveo da mu je poznanik policajac ispričao kako je Mustafa Ćović pucao kratkim rafalima prema Markoviću, a da je tu bio i Ibračević.

Iskaz Stokana Markovića u sudnici je pročitan jer svjedok nije mogao doći zbog bolesti.

“Gubio sam svijest od batina. Jednom su ušla dvojica-trojica, udarali su me pesnicama po licu. Jedan dio lica oko usana ni danas ne osjetim”, izjavio je Marković govoreći o zlostavljanju u prostorijama kluba.

O “unakaženosti” svjedoka Markovića govorilo je niz svjedoka Tužilaštva koji su ga vidjeli kada su prebacivani za Tuzlu.

“Među zadnjima izlazi jedno crno lice skroz. Pitao sam je li ovo Stokan Marković. Nisam vjerovao da će preživjeti i da će mu se lice više formirati”, kazao je Dobrivoje Mihajlović.

Dokazni postupak Odbrane počeo je u utorak, 24. novembra.