This post is also available in: English
Kao teorijsko utemeljenje tog cilja SDA, Kovač je naveo “Islamsku deklaraciju” Alije Izetbegovića, koja je “podrazumijevala državno uređenje na osnovu islama i isključivost prema drugim narodima i vjerama i njihovoj umiješanosti u vlast”.
To je bilo, po Kovaču, “okidač za suprotstavljanje druga dva naroda” – Srba i Hrvata.
Mladićev branilac Dragan Ivetić citirao je iz “Islamske deklaracije” da “islamski pokret mora uzeti vlast čim bude dovoljno snažan, ne samo da sruši neislamski poredak nego i da izgradi islamski sistem”.
“To govori da treba stvoriti oružane formacije koje će stvoriti novu islamsku državu”, protumačio je Kovač, po kome je već u maju 1991. godine SDA formirala paravojske – “Patriotsku ligu” i “Zelene beretke”.
Početkom rata, kako je rekao Kovač, “Patriotska liga” brojala je 120.000 članova u nizu brigada.
Rat u BiH, po njegovoj ocjeni, “nije bio međudržavni”, zato što “u taj rat nisu došle snage sa strane, osim, u nekim periodima, Hrvatske vojske (HV)”. Budući da zaraćene vojske nisu bile profesionalne, “gdje god da su se pokrenule oružane formacije, s njima je išao i narod”.
Karakteristika rata u BiH bilo je, prema svjedoku, i prisustvo paravojnih formacija, koje je bilo “teško staviti pod kontrolu”, zatim “stradanje i patnja naroda”, kao i “premještanje naroda”.
Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u šest opština imao razmjere genocida. Sudi mu se i za genocid u Srebrenici, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Kovač je negirao da je VRS držala Sarajevo pod opsadom, kazavši da je glavni grad BiH bio “podijeljeni grad s međusobnom blokadom srpskog i muslimanskog dijela”.
Vojni vještak Odbrane tvrdio je da je Sarajevo bilo grad “pod vojnom okupacijom”, zato što je u njemu bilo 40.000 do 50.000 pripadnika Armije BiH (ABiH).
Utrošak municije VRS-a oko Sarajeva bio je, ocijenio je Kovač, u skladu sa vojnim propisima, čak i znatno niži od američkih i ruskih standarda.
Za eksploziju na sarajevskoj pijaci Markale u kojoj je 1994. poginulo 66 građana, Kovač je konstatovao da toliki broj stradalih nije mogla izazvati jedna minobacačka granata od 120 milimetara, kako tvrdi Optužba.
Kovač je sugerisao da je na Markalama eksplodirala podmetnuta “ojačana eksplozivna naprava sa dodatnim tijelima i šrapnelima”.
Komentarišući navod optužnice koji generala Mladića tereti za genocid u Srebrenici, vještak Odbrane je izjavio da, uprkos sporazumu o zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija (UN), ta enklava nije bila demilitarizovana i da je u njoj ostala 28. divizija ABiH sa “10.000-12.000 boraca”.
Prisustvo Mladića u Srebrenici na dan njenog pada, 11. jula 1995, i sutradan, “ne znači da je on komandovao” neposredno trupama na terenu, ocijenio je Kovač. Svjedok je tvrdio i da Mladić nije obavljao komandnu dužnost dok je, od 14. do 17. jula 1995, bio u Beogradu, i da je tu njegovu dužnost tada “obavljao neko na terenu”.
Suđenje se nastavlja u utorak, 17. novembra.
