This post is also available in:
Osvrćući se na optužbu da su srpske snage u oktobru 1994. godine tokom primirja pucale na tri tramvaja i grupu građana u centru Sarajeva, pri čemu je nekoliko građana ranjeno, Poparić je rekao da hici nisu bili ispaljeni sa zgrade “Metalke” na Grbavici, pod kontrolom VRS-a.
“Svi dokazi ukazuju na to… i naš zaključak je da su sva tri tramvaja i civili gađani sa zgrade Izvršnog vijeća BiH… Ta zgrada bila je pod kontrolom Armije BiH”, kazao je Poparić.
Taj zaključak je balitičar Odbrane zasnovao na činjenici da je ugao pod kojim su pogođeni tramvaji i građani bio mnogo veći nego što bi bio da su hici doletjeli s položaja VRS-a.
Prema optužnici protiv Mladića, koji je bio komandant Glavnog štaba VRS-a, snajperski napadi bili su, uz dugotrajno granatiranje, dio kampanje terora nad stanovništvom Sarajeva. Mladiću se sudi i za genocid počinjen u Srebrenici i u još nekoliko opština, progone i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Za incident u kojem su, po optužnici, 3. septembra 1993. godine, jednim hicem ranjene majka i kći, Nafa i Elma Tarić, dok su hodale ulicom, Poparić je zaključio da je, na osnovu dokaza, “strijelac morao opaliti prije nego što je vidio gospođu Tarić”, dok je izlazila iza barikade, “da bi je pogodio na mjestu na kojem je rekla da je bila pogođena”.
Poparić nije, međutim, negirao da je mjesto incidenta bilo vidljivo s položaja VRS-a, udaljenih više od 800 metara.
Za ranjavanje maloljetne Sanele Muratović 26. juna 1994. godine, vještak Odbrane je utvrdio da je bilo posljedica “rikošeta”.
Po Popariću, dok se djevojčica tokom razmjene vatre kretala ulicom, metak je rikošetirao od obližnje zgrade i pogodio je u rame.
Navod optužnice da je hitac doletio sa zgrade Zavoda za slijepe, Poparić je odbacio tvrdeći da je djevojčica s tog objetka bila tek “djelimično vidljiva” i da na uništenim gornjim spratovima Zavoda nije moglo biti snajperista zato što bi to bilo suviše opasno.
Mladićeva Odbrana nastaviće da ispituje vještaka za balistiku u četvrtak, 29. oktobra.
