This post is also available in: English
Iznoseći završnu riječ, Odbrana je zatražila da Jurića Sudsko vijeće oslobodi krivice da je 1992. godine silovao i seksualno zlostavljao jednu žensku osobu srpske nacionalnosti, te maltretirao još dvije žene.
Branilac Borislav Pisarević je istaknuo da Tužilaštvo BiH nije dokazalo ni da je Jurić bio pripadnik Hrvatskog vijeća odbrane (HVO).
“Istina je da je svjedokinja Milica Đekić tvrdila da je vidjela optuženog u uniformi i naoružanog, dok je Marinka Lešić kazala da je bio u civilu, a da su ostali bili u uniformi”, rekao je Pisarević.
Prema njegovim riječima, svjedokinja Đekić ni u jednom iskazu nije navela da su osobe koje su je odvele iz kuće nosile kapu. S druge strane, branilac je podsjetio na iskaz svjedokinje Ljubice Lešić, koja je kazala da je jedno lice prepoznala po glasu jer su imali kape na licu.
“Postavlja se pitanje kako je Đekić mogla vidjeti i prepoznati, ako su ta lica imala kape na glavi i licu sa prorezima na očima i ustima… Lešić ni u jednom momentu nije spomenula da je prepoznala glas Ilije Jurića… Nije navela ni to da joj se Đekić žalila da ju je neko zlostavljao, a bile su sestre”, rekao je Pisarević.
On je dodao da je iskaz Ljubice Lešić realan i iskren, jer je učesnike prepoznala isključivo po njihovom glasu, te ih poznaje jer su bili komšije s kojima se svakodnevno viđala.
Jurić je optužen da je, kao pripadnik 102. brigade HVO-a, u noći između 4. i 5. juna 1992. u kući u mjestu Posavska Mahala (općina Odžak) silovao i seksualno zlostavljao žensku osobu srpske nacionalnosti. Tužilaštvo BiH tereti Jurića i da je, zajedno s drugim vojnicima, u julu 1992. godine presreo i maltretirao dvije žene srpske nacionalnosti koje su s djecom išle u posjetu muževima zatvorenim u Osnovnoj školi u Odžaku.
Suđenje Juriću je počelo u u maju ove godine, a Tužilaštvo BiH je u završnoj riječi zatražilo osuđujuću presudu.
