This post is also available in: English
Pored svjedoka, u nekim slučajevima su bili ugroženi i članovi njihovih porodica. Razlozi su što Bosna i Hercegovina nije ispunila svoj dio potpisanog sporazuma, kojim je predviđeno formiranje Komisije za primjenu programa zaštite svjedoka u BiH.
Na formiranje Komisije se čekalo oko godinu dana jer Tužilaštvo i Sud BiH nisu dostavili prijedlog imena članova koji bi ih predstavljali. Uz to, neophodno je bilo i ispoštovati nacionalni ključ.
“Niko nije bio nadležan i nije mogao bez Komisije da donese odluku o produženju tog programa. Svjedoci i njihove porodice su bili dovedeni u vrlo tešku poziciju, što znači da su bili u jednoj pravnoj, finansijskoj i svakodnevnoj nesigurnosti”, rekao je Vahid Alagić, član Komisije za primjenu programa za zaštitu svjedoka.
Stručnjaci smatraju da je za sve kriv nacionalni ključ, koji je bio ispred života svjedoka i krivičnog postupka sve do juna ove godine. Odugovlačenje s formiranjem Komisije moglo je dovesti do gubljenja povjerenja u pravosuđe i institucije koje bi im trebale pružiti zaštitu.
Obraćanje institucijama
S ciljem usklađivanja sa evropskim standardima, na prijedlog Vijeća ministara 2014. godine je izmijenjen postojeći zakon o programu zaštite svjedoka. Prema izmjenama, sve odluke koje se tiču osoba iz programa donosi isključivo Komisija za primjenu programa zaštite svjedoka u BiH, koja treba da bude formirana u roku od 30 dana od stupanja na snagu izmjena.
Komisija odlučuje koju vrstu programa zaštite će svjedok dobiti i koliko će trajati. Da neki svjedok bude dio programa može ga predložiti Tužilaštvo BiH, Sud BiH ili da sam svjedok to zatraži.
Program se može aktivirati u predmetima u kojima se dokazuju krivična djela protiv integriteta države, zločina protiv čovječnosti i međunarodnog humanitarnog prava, organizovanog kriminala i djela za koja je propisana kazna od pet i više godina.
“U program zaštite ulaze osobe bez čijeg svjedočenja nema izgleda da se u krivičnom postupku istraže ili utvrde činjenice, utvrdi boravište osumnjičene osobe ili bez čijeg bi svjedočenja to bilo znatno otežano”, kazao je Alagić, istaknuvši da u programu zaštite mogu biti i druge osobe koje su bliske svjedoku, članovi porodice, supružnici, ili neke druge za koje svjedok ocijeni da trebaju zaštitu.
Program zaštite može trajati jedan ili više mjeseci, ili više godina, odnosno onoliko dugo koliko se ukaže potreba za zaštitom.
U vrijeme zakonskih izmjena, dok se čekalo formiranje Komisije, neki su programi već bili aktivni, a neki su bili istekli.
Strahujući za vlastiti život, svjedoci i članovi njihovih porodica obraćali su se svim institucijama u državi.
Dragan Mektić, ministar sigurnosti u BiH, rekao je da su njemu neke osobe iz programa zaštite govorile da nemaju sredstava za život, da im nisu plaćene kirije u inostranstvu i da su u opasnosti.
Kriv nacionalni ključ
Mektić tvrdi da je nekoliko puta urgirao da se dostave imena članova iz Suda i Tužilaštva BiH. Kada su dostavljena imena, čekalo se da Tužilaštvo BiH dostavi prijedlog za člana iz reda srpskog naroda.
“Za sve je kriv nacionalni ključ. Ispred života svjedoka i krivičnog postupka nije smio stajati”, ustvrdio je Mektić.
Budući da Tužilaštvo BiH nije dostavilo prijedlog za člana Komisije srpske nacionalnosti, ipak je došlo do njenog formiranja od Hrvata, Bošnjaka i iz reda Ostalih.
“Komisija je odmah obnovila ugovore i riješila probleme svjedoka. Ovim je stvorena pravna nesigurnost kod ljudi koji su voljni i imaju spremnost da svjedoče o najtežim krivičnim djelima. Pokazalo se da država nema mehanizama da ih u određenom momentu zaštiti. Nadamo se da se ta situacija neće ponoviti”, kazao je Alagić.
U program zaštite svjedoka do sada je uključeno nekoliko desetina osoba.
