This post is also available in: English
Anđa Jašin je kazala da ju je 30. juna 1993. Armija BiH (ABiH) odvela s drugim ženama u naselje Ploča (općina Mostar), gdje su bili smješteni u napuštenoj kući.
Prema njenim riječima, odveli su ih u Mostar, da bi se nakon 20 dana vratili u školu u Bijelom Polju, odnosno Potocima.
“Smjestili su nas u jednu halu, prozori su bili razbijeni… Poredali nas, tu je bilo žena, djeca, trudnica… Uslovi su bili katastrofalni. Vode smo imali dovoljno, a hrane malo ili nimalo”, prisjetila se Jašin.
Ona je rekla da je Enesa Ćurića smatrala glavnim u tom objektu, te da je prozivao i izvodio ljude na rad.
“Nisam ga poznavala odranije, predstavio nam se kao glavni u toj školi”, dodala je svjedokinja.
Ona je navela da se neki koji su izvođeni na radove nisu nikad ni vratili.
“Dođe Eno i prozove ko će ići na rad, neki se i ne vrate – kažu, poginuli… Trojica su poginula kada su nosili top na brdo Ćućurak. Tako sam čula, vidjela nisam”, kazala je ona.
Ćurić je s Ibrahimom Demirovićem, Mehmedom Kaminićem te Samirom Kresom i Habibom Čopeljom optužen za učešće u zatvaranju civila hrvatske nacionalnosti, koji su od juna do decembra 1993. godine bili izloženi teškom fizičkom i psihičkom maltretiranju.
Prema optužnici, Ćurić je bio pripadnik 49. brdske brigade ABiH i upravnik zatvoreničkih objekata u Potocima, Demirović komandant 47. brdske brigade, Kreso načelnik saniteta jedinice koja je djelovala na području Bijelog Polja, a Čopelja i Kaminić pripadnici ABiH.
Demirović je optužen i da je u Potocima jednu osobu prisiljavao na seksualni odnos.
Odgovarajući na pitanja Odbrane Ćurića, svjedokinja Jašin je rekla da ne zna da li je optuženi dobijao naredbe od nekog drugog i da ne zna je li on donosio hranu iz njihove logistike.
Nastavak suđenja je zakazan za 2. septembar.
