Članak

Svjedok ne zna za protjerivanja i zarobljavanja

14. Jula 2015.00:00
Tužioci na suđenju Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom dokazivali su da je Vojska Republike Srpske (VRS) u proljeće i ljeto 1992. godine zarobljavala i protjerivala nesrpske civile iz Bosanske krajine, a svjedok Odbrane Boško Kelečević tvrdio je da to ni

This post is also available in: English

je znao.

Svjedok Kelečević, koji je bio načelnik štaba Prvog krajiškog korpusa VRS-a, izjavio je kako nije znao da su muslimanski i hrvatski civili tokom operacija VRS-a zarobljavani “u svojim kućama i na njivama” i zatim prebacivani u vojni logor na Manjači, što je tokom unakrsnog ispitivanja dokazivao tužilac Arthur Traldi.

Zastupnik Optužbe sugerisao je kako je “nemoguće” da Kelečević, kao visoki oficir, to nije znao, ali je svjedok ostao pri iskazu, naglašavajući da do avgusta 1992. nije ni bio na Manjači.

General Mladić, tadašnji komandant VRS-a, optužen je za progon Muslimana i Hrvata širom BiH. Među šest opština u kojima je taj progon, po optužnici, imao razmjere genocida, uvrštene su i one u Bosanskoj krajini, poput Prijedora.

Tužilac Traldi predočio je zatim izvještaj Prvog krajiškog korpusa Glavnom štabu VRS-a u kojem piše da od 9.200 zarobljenika, upućenih na Manjaču i potom “razmijenjenih”, njih 6.800 nije bilo “vojno osoblje”.

“Ne sjećam se brojki, to je bilo davno… Ako to piše u izvještaju, verujem da je tako i bilo”, odgovorio je Kelečević, koji je svjedočio preko video-veze.

Potvrđujući da je u kritično vrijeme vidio navedeni izvještaj, svjedok je, poslije sugestije tužioca da sigurno nije mogao propustiti činjenicu da “75 odsto” zarobljenika nisu bili vojnici, rekao: “Znam da je bilo onih koji nisu bili vojno sposobni”.

Na insistiranje tužioca da je VRS “bez osnove” zarobljavala i pritvarala hiljade civila, Kelečević je uzvratio da ne može isključiti tu mogućnost, ali da ne zna koje su jedinice to radile.

Odgovarajući na pitanja tužioca, svjedok je potvrdio da su sa Manjače zarobljenici, u okviru razmjene, bili prebacivani van RS-a, a na Traldijevu tvrdnju da je to bila “politika” srpskog vođstva, nije dao konkretan odgovor.

Na pitanje o zločinima počinjenim u opštini Ključ, poput masovnog ubistva u selu Velagići, Kelečević je tvrdio, nasuprot tužiocu, da ta opština nije bila u zoni odgovornosti Prvog krajiškog korpusa.

Mladićev svjedok je kazao da ne zna ništa ni o operaciji “čišćenja” terena oko Prijedora, koju je Prvi krajiški korpus VRS-a sproveo krajem jula 1992., kao ni o masovnim ubistvima u selu Briševu i logoru Trnopolje.

Tužilac Traldi je takav iskaz nazvao neistinitim, ali je svjedok ostao pri svojoj tvrdnji.

Kelečević je, međutim, potvrdio kako je znao “da je veći broj ljudi ubijen” kod Prijedora, nakon što mu je tužilac iz ratne bilježnice generala Mladića pročitao da je tadašnji šef prijedorske policije Simo Drljača povezan sa pokopavanjem “5.000 tijela” u rudniku Tomašica.

Za Tomašicu i još jednu povezanu grobnicu, iz kojih su do 2013. godine ekshumirana 604 tijela, svjedok je izjavio da nije znao.

Upitan o zlodjelima počinjenim nad zatvorenicima u logoru Omarska, svjedok je odgovorio da ni o tome nije znao ništa, zato što su logori bili u nadležnosti lokalnih srpskih vlasti i policije, kojima je VRS predavala zarobljene.

Haški proces protiv generala Mladića biće nastavljen 15. jula.

Optužnica Mladića tereti i za genocid počinjen u Srebrenici, terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce pripadnika UNPROFOR-a.

Radoša Milutinović


This post is also available in: English