Ranjavanje na radnoj obavezi
Na suđenju za zločine počinjene na području Teslića, svjedok Tužilaštva BiH je rekao da ga je optuženi Pero Radišić nekoliko puta odvodio na radnu obavezu.
This post is also available in: English
Amir Sadiković je posvjedočio da su ga tokom rata pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) odvodili na radne obaveze na području općine Teslić. Prilikom kopanja tranšeja i rovova, kao i drugih radova na prvim linijama, kako je naveo svjedok, radnici su često udarani.
“Pero Radišić zvani Đango je mene lično vodio nekoliko puta u radnu obavezu. Kad sam pobjegao, tražio me kući. (…) Tražio me kod djeda i babe i zapalio jedno ćebe u kući. Policija ih je sve otjerala u stanicu – djeda, moju majku i sestru Selvetu, koja je tada imala devet godina”, ispričao je svjedok i prepoznao optuženog u sudnici.
On je dodao da ga nije samo Radišić vodio na radove, već i drugi vojnici, te da su se javljali civilnoj policiji u selu Gornji Rankovići (općina Teslić) i na stadionu Partizan.
Na jednoj od radnih obaveza svjedok je, kako je kazao, ranjen u lijevu nogu.
“Ja mislim da mi je Pero Radišić rekao da se skinem. Bio je snijeg do koljena. Mislim, ali nisam 100 posto siguran da je on natjerao Zulfu Memića i mene da se udaramo”, ispričao je svjedok, koji je dodao kako je potom ranjen, ali da ne zna da li je Radišić pucao.
Tužilac Milorad Barašin je konstatovao da je Sadiković u izjavi iz 1996. kazao da ga je ranio izvjesni Zoran, a 2007. da je to bio Pero Radišić, na šta svjedok nije mogao dati precizan odgovor šta je od toga tačno.
Na pitanje Odbrane, on je rekao da je vjerovatnije da je tačno ono što je izjavio 1996. godine.
Radišić je optužen da je od 1992. do 1995., kao komandir radnog voda Teslićke brigade VRS-a, učestvovao u fizičkom i psihičkom zlostavljanju civila bošnjačke nacionalnosti. Optužen je za odvođenje više osoba na prinudne radove, zbog čega je na prvoj borbenoj liniji ubijeno najmanje šest ljudi, a veći broj ranjen.
Na ovom ročištu iskaz je dala i majka svjedoka Amira, Saliha Sadiković, koja je kazala da su njeni sinovi bili u radnoj obavezi tokom rata, te kako je jedan dan na njena vrata došao Pero Radišić, koji ju je odveo u stanicu policije. Navela je da je Radišić nije udarao.
“Pitali su me gdje mi je sin. Mislili su da je pobjegao. (…) Natjerali su me da čistim WC civilne policije”, rekla je svjedokinja, koja je negirala da je Radišić u stanicu policije doveo njenu maloljetnu kćerku.
Ona je kazala da Radišića danas ne bi mogla prepoznati, ali kako joj je sin Amir pričao da je optuženi njega i jednog muslimana natjerao da se tuku.
Nastavak suđenja zakazan je za 10. juli.
