Analiza: Višestruko silovanje

Tužilaštvo BiH i opunomoćenica oštećene predložili su da Sud proglasi Markoviće krivima i da oni oštećenoj solidarno isplate 40.000 KM zbog pretrpljenih bolova i straha, te smanjene fizičke sposobnosti za 12 posto.

Odbrana smatra da njeni branjenici nisu krivi i da je silovanje 14-godišnjakinje kojoj je dodijeljen pseudonim S-4 počinio Predrag Cicmanović.

Markovići, bivši pripadnici Kotorvaroške brigade Vojske Republike Srpske (VRS), optuženi su da su zajedno s Predragom Cicmanovićem, koji je poginuo 1995. godine, 28. juna 1992. naizmjenično više puta silovali S-4, prisiljavajući je da ih nakon silovanja oralno zadovoljava.

Prema optužnici, Cicmanović je oštećenu S-4 uveo u vozilo i prisilio na spolni odnos tokom vožnje. Ona se, kako smatra Tužilaštvo BiH, uz plač i vrisku opirala, a potom joj je Cicmanović stavio nož pod grlo, a jedan od optuženih joj je naslonio pištolj na čelo.

“Vozilo se zaustavilo u blizini autobuske stanice, nakon čega su Bosiljko i Ostaja Marković i Predrag Cicmanović naizmjenično više puta silovali S-4 u kombiju, u blizini autobuske stanice u mjestu Dabovci”, navodi se u optužnici.

U optužnici stoji da je Mirko Božić, koji je vozio kombi, vozilo napustio kada je zaustavljeno u blizini autobuske stanice.

Tužilaštvo je krivicu optuženih, koji su se branili sa slobode, nastojalo dokazati saslušanjem osam svjedoka, te ulaganjem materijalnih dokaza. Odbrana optuženih je saslušala četiri svjedoka i uložila nekoliko materijalnih dokaza.

Istrgnuta iz majčinih ruku

Svjedočenje S-4 je bilo zatvoreno za javnost, dok su njena majka i brat ispričali da ih je srpski vojnik postrojio ispred kuće. Zatim je, kako su rekli, odveo S-4 u pravcu kombija koji je bio na cesti.

“Kad je istrgao meni iz šake, ispalio je rafal u zrak”, kazala je majka svjedokinje, dodavši da je kasnije vidjela povrede na kćerci, koja joj je rekla da su je silovali i da su bila četiri vojnika u kombiju.

Brat svjedokinje S-4 je izjavio da je Predrag Cicvanović zvani Peđa odveo njegovu sestru i da ju je vidio ujutro, kada mu je majka kazala da su je silovali.

Milorad Kalamanda, bivši referent za obavještajne poslove 122. pješadijske brigade VRS-a, rekao je da ga je 1992. godine oficir za vezu Zdravko Pejić obavijestio da su se desila silovanja i spomenuo mu je tri prezimena – Cicmanović, Marković i Božić.

Istražitelj Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Mirko Simonjić je na suđenju ispričao da su snimali razgovore između optuženih, kao i s drugim osobama.

“Možda nije ono silo… Znaš…”, navodi jedan od dvojice Markovića u razgovoru koji je snimljen 26. oktobra 2013. godine.

U razgovoru koji Bosiljko Marković vodi s bratom 29. oktobra 2013. godine spomnije se da je “Peđa je za to kriv, ona je imala 14 godina”.

Istražitelj SIPA-e je kazao da je prisluškivan i sniman razgovor i Mirka Božića, koji je, između ostalog, rekao da “o nekim stvarima 20 godina šuti”.

“Prilikom vođenja telefonskih razgovara došlo se do informacije da su Bosiljko i Ostoja Marković s Mirkom Božićem vodili dogovore o svjedočenju”, kazao je Simonjić.

Mirko Božić je ispričao da je bio u kombiju sa Ostojom i Bosiljkom Markovićem dok je Predrag Cicmanović silovao mlađu žensku osobu.

“Čekali smo Peđu pet minuta, a onda se vratio sa, vjerovatno, oštećenom stranom i rekao: ‘Ovo je moje.’ Rekao je da vozim (…) On je silovao nju tu, na podu kombija, po svemu sudeći”, prisjetio se svjedok Božić.

Prema njegovim riječima, vozio je do mjesta Dabovci, gdje mu je Cicmanović naredio da stane, te je potom izišao iz kombija. Svjedok se ne može sjetiti da li je čin silovanja bio završen kada je on izlazio.

“Nakon par minuta vidio sam i Bosiljka napolju, ali se ne mogu izjasniti je li i Ostoja bio vani, jer je bilo još vojske”, izjavio je Božić.

Poziv za silovanje

Tužilaštvo je svjedoku prezentovalo nekoliko video i audio zapisa, kao i prisluškivanih telefonskih razgovora, a Božić je kazao da su ti razgovori vođeni o novcu koji njemu duguju Markovići, a ne o plaćanju da svjedoči u njihovu korist.

Svjedočeći u korist Odbrane, Ilija Raljić, nekadašnji pripadnik Kotorvaroške jedinice VRS-a, ispričao je da je čuvao stražu na autobuskoj stanici kada je vidio silovanje djevojčice u kombiju.

“Stao je kombi, Ostoja i Bosiljko su izašli. Peđa je ostao unutra s tom ženskom. Zvao me Peđa da dođem kod njega. Peđa je rekao: ‘Hoćeš i ti, Ilija, silovati?’”, prisjetio se Raljić.

On je precizirao da ga je Peđa pitao da li želi silovati tu djevojčicu, ali da se okrenuo i otišao.

Svjedok Luka Narić je na suđenju pokušao dati alibi optuženom Bosiljku Markoviću ističući da je 28. juna 1992. godine bio s njegovom sestrom cijelu noć jer su bili u vezi. Narić je kazao da su Bosiljko i Ostoja Marković došli do njegove kuće u mjestu Vrbanjci (općina Kotor-Varoš). Kako je pojasnio, bili su obučeni u vojne uniforme i naoružani.

“Ostoja je otišao prije s vojskom, a Bosiljko je ostao s mojom sestrom. Moja sestra i Bosiljko otišli su iza kuće, u dio gdje je moja majka stanovala”, izjavio je Narić.

Narić se prisjetio da je Bosiljka vidio sutradan ujutro na stanici, i da mu je, kada ga je pitao zašto nije otišao u akciju s drugim vojnicima iz mjesta, rekao da je prespavao. Svjedok je zaključio da je on prethodne noći bio s njegovom sestrom.

O zdravstvenom stanju oštećene nalaz su iznijela dva vještaka, koji su utvrdili da je S-4 zbog silovanja umanjena životna sposobnost za 12 posto.

“Ona nije sigurna da li su bila trojica ili četvorica izvršilaca. Sigurna je da ih je bilo više od dvojice”, kazala je neuropsihijatrica Alma Bravo-Mehmedbašić.

Nedžla Šehić, opunomoćenica oštećene S-4, predložila je da Sud odredi da Bosiljko i Ostoja Marković njenoj klijentici solidarno isplate 40.000 KM zbog pretrpljenih fizičkih i psihičkih bolova, pretrpljenog straha i smanjene životne sposobnosti.

“Ne postoji adekvatna nadoknada za ono što je ovim krivičnim djelom počinjeno oštećenoj, ne postoji ni približna cijena za njene srušene snove, zaustavljenu mladost i zauvijek uništen život”, rekla je Šehić.

Ona je navela da bi se u slučaju parničkog postupka zaštićenoj svjedokinji S-4 morao otkriti identitet, te je predložila da Sud BiH donese odluku o nadoknadi nematerijalne štete.