Pogrešna primjena zakona

Nakon ukidanja, više od 15 osuđenih je bilo na slobodi.

U istim slučajevima Sud BiH je ponovno razmatrao visinu kazne primjenjujući odredbe “blažeg zakona” – krivičnog zakona iz bivše Jugoslavije, a ne Krivičnog zakona BiH.

Osuđenicima kojima je ukinuta pravosnažna presuda, a u skladu s presudom Evropskog suda za ljudska prava, kazne su smanjene za 139 godina zatvora.

Evropski sud za ljudska prava je u dvije apelacije utvrdio da je Sud BiH pogrešno primijenio Krivični zakon BiH umjesto zakona iz bivše Jugoslavije kao blažeg za počinioca. Nakon odluke Evropskog suda, Ustavni sud BiH je do polovine 2015. godine ukinuo još 23 presude.

Abduladhimu Maktoufu, koji se žalio Sudu u Strasbourgu, pravosnažno izrečena petogodišnja zatvorska kazna za zločin počinjen u Travniku smanjena je za dvije godine.

Goranu Damjanoviću, koji se također žalio Sudu u Strasbourgu, kazna je sa 12 godina smanjena na šest i po godina zatvora za zločin počinjen u sarajevskom naselju Bojnik.

Za isti zločin je njegov brat Zoran Damjanović osuđen na deset i po godina zatvora. Nakon ukidanja presude, Sudsko vijeće mu je izreklo šestogodišnju zatvorsku kaznu.

Bjekstvo nakon puštanja

Novak Đukić, koji je jedini osuđen za zločin počinjen na tuzlanskoj Kapiji, i to na 25 godina zatvora, puštanje na slobodu zbog ukidanja presude iskoristio je za bjekstvo. Ponovnom presudom Suda BiH osuđen je na 20 godina zatvora, ali je nedostupan organima gonjenja i za njim je raspisana crvena potjernica.

Jedinom osuđenom za genocid u Srebrenici – Miloradu Trbiću, kojem je izrečeno 30 godina zatvora, kazna je smanjena na 20 godina, što je ujedno i najveća kazna po krivičnom zakonu bivše Jugoslavije.

Za pomaganje pri činjenju genocida u Srebrenici osuđen je Željko Ivanović, na 24 godine zatvora, ali mu je kazna smanjena za četiri godine. Za isto djelo, osuđenicima Aleksandru Radovanoviću i Brani Džiniću kazna je smanjena za po 12 godina i osuđeni su na najveću kaznu po “blažem zakonu”.

Njihovom kolegi iz Drugog odreda Specijalne policije “Šekovići” MInistarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske Milenku Trifunoviću kazna je smanjena za 13 godina i osuđen je na 20 godina zatvora.

Najveću kaznu za pomaganje u činjenju genocida u Srebrenici dobili su Slobodan Jakovljević, Branislav Medan i Petar Mitrović, kojima je prethodna zatvorska kazna umanjena za osam godina.

Za zločin počinjen na području općine Jajce, Mirku (Špire) Pekezu kazna na koju je osuđen smanjena je za četiri godine i on se nalazi na izdržavanju desetogodišnje kazne, dok je Mirku (Mile) Pekezu konačna izrečena kazna od 20 godina zatvora smanjena u odnosu na prethodnu za devet godina.

Za isti zločin osuđen je i Milorad Savić, na 15 godina zatvora, a prethodna kazna mu je bila 21 godina zatvora.

Šefiku Aliću, osuđenom za zločin počinjen u Krajini, kazna je smanjena za dvije godine i osuđen je na osam godina zatvora, dok je Suadu Kapiću za zločin u Sanskom Mostu kazna smanjena za pet i osuđen je na 12 godina zatvora.

Manje kazne

Za jednu godinu smanjena je kazna Anti Kovaću, i on je za zločin u Vitezu osuđen na osam godina zatvora, kao i Miodragu Markoviću, koji je za zločin počinjen u Doboju dobio šest godina.

Smanjenje od tri godine zatvora dobili su Zrinko Pinčić, koji je za zločin počinjen u Konjicu osuđen na šest godina, i Ratko Dronjak, osuđen na 15 godina zatvora zbog zločina u Drvaru.

Za četiri godine smanjena je kazna Nikoli Andrunu i on je osuđen na 14 godina zatvora za zločin počinjen u Čapljini, dok je Eso Macić ukidanjem pravosnažne presude dobio 11 godina zatvora, tj. kazna mu je smanjena za dvije godine.

Pored navedenih, moguće je očekivati da će još nekoliko osuđenih dobiti manje kazne. Ono što je Sud BiH promijenio u odnosu na prva ukidanja pravosnažnih presuda jeste da osuđene ne pušta na slobodu.

Od samog početka suđenja u Sudu BiH advokati su upozoravali i žalili se zbog primjene Krivičnog zakona BiH, s obrazloženjem da nije važio u vrijeme počinjenja djela i da nije blaži za počinioca. Krivični zakon nametnuo je visoki predstavnik u BiH, nakon čega ga je 2003. godine usvojio državni parlament.

U zakonu iz bivše Jugoslavije ne postoji krivično djelo “zločin protiv čovječnosti”, a za genocid se može izreći najviše 20 godina zatvora. Po Krivičnom zakonu BiH, za genocid se može izreći kazna dugotrajnog zatvora od 40 godina.

Advokat Miodrag Stojanović pojasnio je da se za zločin protiv čovječnosti može dobiti i do 45 godina zatvora.

“U žargonu, mi zločin protiv čovječnosti zovemo ‘mali genocid’. Zločin protiv čovječnosti može da bude ubistvo, progon, etničko čišćenje, zlostavljanje, mučenje i druga nečovječna djela. Zločin genocida može da sadrži sve to, ali ima i ključnih razlika – poseban umišljaj da se počinjenjem ovih djela uništi cjelokupno stanovništvo jedne etničke, vjerske ili nacionalne grupe”, kazao je Stojanović.