Procesuiranje zločina ostavljeno za druga vremena

Pozvan od predsjedavajućeg sudije Alphonsa Orieja da navede neki primjer procesuiranja ratnih zločina počinjenih nad Muslimanima i Hrvatima u periodu od 1992. do 1995., svjedok Odbrane Radulj je odgovorio da nema takvih primjera.

Radulj je rekao da je od oktobra 1993. do kraja rata bio zamjenik vojnog tužioca u zoni odgovornosti Prvog i Drugog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), sa sjedištem u Banjaluci, te da procesuiranje zločina na tom području nije bilo moguće zbog “problema u pribavljanju dokaza, pristupu svjedocima i dostupnosti osumnjičenih”.

On je naznačio da mu je poslije rata, kada je postao glavni tužilac u Banjaluci, dostavljen predmet “teškog zločina protiv civila u nekoj školi kod Ključa”.

Na pitanje sudije “zašto je slučaj tako kasno procesuiran”, Radulj je odgovorio da je “bilo problema zbog nedostupnosti optuženih, nedovoljno dokaza, a neki počinioci su poginuli ili napustili BiH”.

Svjedok je rekao i da je “čuo da su počinioci bili privedeni tokom rata, ali je cijela njihova brigada zaprijetila da će napustiti položaje, a neki pojedinci su čak došli pred sud da vrše pritisak da oni budu pušteni”.

Mladić, bivši komandant VRS-a, optužen je za progon muslimanskog i hrvatskog stanovništva širom BiH, koji je u nekim od opština, poput Ključa, Prijedora i Sanskog Mosta, imao razmjere genocida. Sudi mu se i za genocid u Srebernici, zločine počinjene u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužilac Arthur Traldi predočio je Radulju da je 1992. bilo uhapšeno 12 osumnjičenih za zločin počinjen u Ključu i da su oni priznali krivicu, ali da su pušteni na slobodu nakon što su poslali protestno pismo komandantu Prvog krajiškog korpusa VRS-a.

Radulj je odgovorio da to nije znao, nego da je “samo 1996. čuo da je većina poginula”.

Na sugestiju tužioca, svjedok je potvrdio da je od glavnog vojnog tužioca čuo za “instrukciju” da se počinioci krivičnih djela ne optužuju za ratne zločine, “zato što nije bilo proglašeno ratno stanje”.

Upitan da li je tačno da su Prvi i Drugi krajiški korpus VRS-a 1992. godine, počinili “masovne zločine” nad nesrbima, Radulj je odgovorio: “Da.”

Procesuiranje tih slučajeva ostavljeno je, po svjedoku, “za neka druga vremena”, za razliku od predmeta u kojima su Srbi bili i počinioci i žrtve, koji su efikasno riješeni.

Suđenje Mladiću nastavlja se u četvrtak, 14. maja.