Ponedjeljak, 5 maja 2025.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

This post is also available in: English

Svjedok Osman Mulaomerović, nekadašnji komandant Civilne zaštite i član Ratnog predsjedništva općine Trnovo, ispričao je kako je u proljeće 1992. formirano Mirovno vijeće, čiji su članovi bili pripadnici bošnjačkog i srpskog stanovništva. Cilj Vijeća bio je opstanak mira na teritoriji općine Trnovo.
Nakon ubistva srpskog svata u Sarajevu, kako je rekao svjedok, Mirovno vijeće je raspravljalo o barikadama, koje su u aprilu 1992. postavile i srpska i bošnjačka strana. Prema njegovim riječima, Srpska demokratska stranka (SDS) i srpski mještani suprotstavili su se uklanjanju barikada, tražeći da se prvo smijeni Edhem Godinjak, načelnik policije.
Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok je kazao da je čuo za pismo Radeta Šljivića, koji se žalio da ga u stanici policije diskriminira Edo Godinjak, koji je po naređenju viših instanci trebao prilagoditi nacionalnu strukturu.
Mulaomerović je naveo da do rješenja situacije nikada nije došlo, jer su se Srbi odvojili i formirali svoju policiju u hotelu “Treskavica”.
Informacija o formiranoj srpskoj policiji objelodanjena je, prema svjedoku, nakon pogibije tri policajca kod Pilane, kada je naišla “neka vojska iz pravca Goražda i izazvala sukob”.
“Tada je formirano Ratno predsjedništvo. Ja nisam prisustvovao, ali sam obaviješten da sam izabran ispred naroda. Sastancima je prisustvovao i Edo. Moj zadatak je bila koordinacija između stanovništva i odbrane”, rekao je Mulaomerović.
Trnovo je, prema riječima svjedoka, napadnuto granatiranjem 31. maja 1992., a do tada se već bila iselila većina srpskog stanovništva prema Kalinoviku. Svjedok Mulaomerović je kazao da je bošnjačko stanovništvo nakon jednog dana granatiranja otišlo u selo Trebečaj. Poslije nekoliko dana i Trebečaj je granatiran, pa je stanovništvo počelo bježati prema Dejčićima, a za njima i dosta vojske.
Mulaomerović je naveo da je Ratno predsjedništvo donijelo odluku da vršilac dužnosti predsjednika privremeno bude Edhem Godinjak. Prema svjedoku, Godinjak i Medaris Šarić su se dogovorili da Šarić bude komandant, a Godinjak načelnik vojske i policije.
Godinjak i Šarić su sa Mirkom Bunozom optuženi za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem ubistava i zatvaranja Srba u selima na području Trnova. Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
Svjedok Mulaomerović je rekao da su HOS-ovci ubrzo došli u Trebečaj.
“Niko ih nije zvao, a mi smo ih prihvatili kao ispomoć”, kazao je svjedok i dodao da su ti vojnici počeli praviti nered u Trebečaju. Predsjedništvo je donijelo odluku da se protjeraju, što je, kako je naveo, trebao omogućiti Godinjak.
Vođa HOS-a, prema svjedoku, bio je izvjesni Hakala.

“Kad se desio incident s roditeljima Luke Kneževića, Nusret Kadić mi je rekao da su ih pobili HOS-ovci. Kaže Hakala”, izjavio je svjedok i dodao da su se sve informacije o ubijenim srpskim stanovnicima vezale za HOS.

Mulaomerović je kazao da je Trnovo “oslobođeno” u augustu 1992., ali da tada nije bilo srpskog stanovništva, osim nekoliko zarobljenika, koji su kasnije odvedeni u Dejčiće.
Suđenje se nastavlja 5. maja.

Najčitanije
Saznajte više
Predmet o snajperskom djelovanju preuzelo sarajevsko Kantonalno tužilaštvo
Predmet o snajperskom djelovanju u naselju Nedžarići, pokrenut 2021. godine nakon objave videosnimka koji je izazvao brojne reakcije, prenesen je u nadležnost sarajevskom Kantonalnom tužilaštvu, potvrđeno je za Detektor.
Dan ubijene djece Sarajeva. Foto: Detektor
Još jedan Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva bez optužnica protiv odgovornih
Polaganjem cvijeća na Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992.–1995., obilježen je Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva, za čiju smrt niko od direktnih počinilaca nije odgovarao.