This post is also available in: English
Mujčinović, koji je bio komandant Policijske stanice u Stuparima, rekao je da se Hamzić ponašao kao neposredni pretpostavljeni i “glavni starješina”.
“Usmeno mi je davao naređenja”, kazao je Mujčinović i pojasnio da o tome nije postojao pisani trag.
Odgovarajući na pitanja Hamzićeve braniteljice Sabine Mehić, Mujčinović je rekao da je za svaku posjetu zatvorenicima u učiteljskoj zgradi u Stuparima, Hamzić morao dati saglasnost.
“Pravo na posjetu je bilo, ali niko nikoga nije mogao posjetiti bez Hamzićevog odobrenja… On je odlučivao o svemu na tom području”, kazao je Mujčinović.
Prema optužnici, srpsko stanovništvo bilo je nezakonito zatvoreno u školu u Stuparima, a zatim u ljeto 1992. godine u učiteljske zgrade, gdje je stražarila policija.
Zajedno s Mujčinovićem i Hamzićem, za nezakonito zatvaranje, premlaćivanje i nečovječno postupanje prema civilima sudi se Selmanu Busnovu, Nusretu Muhiću, Nedžadu Hodžiću, Ramizu Haliloviću, Osmanu Gogiću i Kahri Vejzoviću, bivšim pripadnicima civilne i vojne policije, kao i Teritorijalne odbrane (TO).
Hamzić je, prema optužnici, bio komandir čete, a kasnije bataljona TO-a u Stuparima.
Na pitanje da li je Hamzić odobravao zahtjeve za snadbijevanje hranom, Mujčinović je odgovorio da ga je morao pitati i da je od njega tražio vozilo.
Prema njegovim riječima, Hamzić nije odobravao ljekarsku pomoć u Stuparima.
“Dom zdravlja je preuzeo tu odgovornost. Djelovao je jedan ljekar i on je dolazio redovno ili po potrebi”, pojasnio je on.
Mujčinović je rekao da u Stuparima nisu imali prostoriju za zadržavanje i da su lica zatvorena u učiteljskoj zgradi “bila praktično kao slobodni građani”.
“Što se mene tiče, mogli su otići iz Stupara”, kazao je optuženi i dodao da takvih zahtjeva nije bilo.
Nastavak suđenja je zakazan za 8. maj.
