This post is also available in: English
Svjedok Zuhdija Malkoč, nekadašnji pripadnik Prve bosansko-oslobodilačke brigade, pred Državnim sudom je kazao kako su Dževada Dulića svi znali po nadimku “Vučko” i da ga je malo ko znao pod punim imenom.
Malkoč je naveo da je u decembru 1993. godine sa svojom jedinicom bio na području sela Beganovići (općina Cazin), gdje su proveli jednu do dvije smjene, te da “dok je on bio u jedinici, Dževad Dulić iz sudnice nije bio tu, odnosno da se ne sjeća niti ga je vidio”.
Svjedok je rekao da se “kroz maglu prisjeća” da je u njegovoj jedinici bio još jedan Dževad Dulić, ali da se ne sjeća da li je bio u Beganovićima.
On je pojasnio da Dževada Dulića Vučka “slabo poznaje od prije rata, jer je Dulić mlađi od njega”, ali da ga je uvijek smatrao finim i da nije ništa loše o njemu čuo.
U unakrsnom ispitivanju svjedok je kazao da je po priči znao da je optuženi bio pripadnik 510. brigade, te da je “drugi Dževad Dulić bio stariji, visok i mršav”.
Na upit optuženog da li je on (optuženi) bio komandir Druge čete 510. izviđačko-diverzantske jedinice, svjedok je odgovorio potvrdno, te precizirao da je to bilo 1994. godine.
Svjedok je izjavio da je “drugi Dževad Dulić isto bio u Drugoj četi”.
Dževad Dulić je optužen da je u decembru 1993. godine, kao pripadnik 510. bosansko-oslobodilačke brigade Petog korpusa Armije BiH (ABiH), zajedno s još dvije osobe silovao žensku osobu na području Cazina.
Svjedok Zaim Malkoč, nekadašnji pripadnik Prve bosansko-oslobodilačke brigade pri Petom korpusu ABIH, ispričao je kako je sa optuženim išao u osnovnu školu, te da u periodu od oktobra 1993. pa do proljeća 1994. godine optuženi nije bio u njegovoj jedinici, niti da je čuo da je silovao nekoga.
Svjedok je pojasnio da su “s njegovog prostora bila trojica Dževada Dulića”, ali da, osim optuženog, drugu dvojicu ne poznaje dobro. Za “mlađeg Dževada Dulića” svjedok je rekao da ne zna gdje je bio u decembru 1993. godine, a za “drugog, starijeg Dževada Dulića” je kazao da je bio u njegovoj brigadi.
Na ovom suđenju svoj iskaz je dao i Mustafa Beganović, koji je ispričao kako je u decembru 1993., kao trinaestogodišnjak, živio u Beganovićima s majkom, te da nije čuo za neko maltretiranje ili silovanje, kao ni da mu je poznato ime optuženog.
“Peti korpus je vršio pretres, nastupali su kulturno i nije bilo maltretiranja”, rekao je svjedok.
Na upit Tužilaštva da li je nekada morao zbog sigurnosti otići u drugu kuću, svjedok je odgovorio da je jedne prilike otišao u kuću svoga strica, gdje je bilo ljudi iz drugih sela, ali da se najviše sjeća straha zbog pucnjave.
Nastavak suđenja zakazan je za 24. april.
