Analiza: Ibro Macić – Zločinac ili emocionalno nezrela osoba

Nakon gotovo dvije godine suđenja, Tužilaštvo BiH smatra da Macić treba biti osuđen na zatvorsku kaznu jer je učestvovao u ubistvu četiri starice u selu Blace te u seksualnom i fizičkom maltretiranju zatočenika u logoru “Musala” u Konjicu.

Ubistvo četiri starice srpske nacionalnosti u selu Blace kod Konjica desilo se 13. juna 1992. ili približno tog datuma. Tada su u kući Milutina Kuljanina ubijene: Ana Kuljanin (rođena 1908. godine), Danica Kuljanin (1910.), Cvjeta Kilibarda (1914.) i Jelka Kilibarda (1911.). Njihova tijela do danas nisu pronađena.

U sedam tačaka optužnice Tužilaštvo BiH tereti Macića i za zločine u logoru “Musala” u Konjicu počinjene u peridu od aprila do oktobra 1993. godine. U školi su, prema optužnici, bili zatvoreni civili srpske i hrvatske nacionalnosti.

“Udarali su me Macić Maca i upravnik Edhem Žilić. Macić Maca me udarao u međunožje”, izjavio je svjedok S-1, koji je 1993. bio maloljetan, dodavši kako ima trajne posljedice, te da zbog udaraca Macića Mace u “Musali” ne može imati djecu.

Odbrana je u završnoj riječi zatražila da Ibro Macić bude oslobođen krivice zbog nedostatka dokaza, pogrešne identifikacije optuženog, kontradiktornih iskaza svjedoka koji prikrivaju stvarne počinioce zločina, te pogrešne vremenske odrednice optužnice.

Tokom dokaznog postupka Tužilaštvo BiH je saslušalo 33 svjedoka i tri vještaka, te uložilo oko 50 materijalnih dokaza. Odbrana je saslušala 11 svjedoka, vještaka, a Ibro Macić je također svjedočio u svoju korist.

“Možda sam jednog ošamario. Ja sam htio da bude red i čistoća. Nešto je rekao. To je bilo vani, ne sjećam se, čini mi se da je rekao da je suh hljeb”, kazao je optuženi Macić.

“Zatresle se marame i klonule su”

Većina svjedoka Tužilaštva BiH izjavila je da je oko dvadeset vojnika iz Konjica i okolnih sela bilo angažirano u jedinici kojom je zapovijedao izvjesni Midhat Pirkić zvani Midke.

Prema njihovom pojašnjenju, Midke je oformio tim, na čijem čelu je bio izvjesni Mirsad Fišić zvani Kolumbo. On im je zapovjedio da idu u akciju “čišćenja terena” kanjona Rakitnice. U sklopu te akcije, kako su posvjedočili, došli su u Blace, selo koje je već bilo spaljeno.

Jedina kuća koja nije bila zapaljena u Blacama bila je, kako su rekli svjedoci, ona u kojoj su bile starice. Tužiteljica Sanja Jukić je kazala da, zbog starosti i nemoći, te žene nisu mogle napustiti selo. Vojnici su, kako su ispričali svjedoci, sjeli kod jednog bunara da ručaju i odmore se, a neki od njih su se odvojili i otišli razgledati po selu.

Svjedok Salko Macić, koji je prvi rođak optuženog, rekao je da je Ibro Macić pucao u starice u selu Blace. Pojasnio je da su u jednu kuću ušli Ibro Macić, Šeho Macić, Halil Macić i Mirsad Fišić.

“Na kauču smo zatekli tri pokrivene babe. Imale su marame na glavi. U njih je prvi pucao Ibro Macić, a potom i Halil. Kolumbo je galamio na njih jer je htio da ispita starice”, kazao je Salko Macić i dodao da su se ženama zatresle marame na glavi i da su klonule.

Svjedok Salko Macić je pojasnio kako je kasnije vidio da iz pravca kuće gdje su bile starice idu Halil i Ibro Macić a da iz kuće izlazi dim. Dodao je da ne zna da li su njih dvojica zapalila kuću.

Salkin brat Šeho Macić posvjedočio je da je u hodniku kuće u kojoj su bile starice, u desnom uglu vidio Osmana Brkana kako automatskom puškom “rafala polukružno” u pravcu gdje su ležale starice pod dekom. On je rekao da ne zna da li su starice ubijene, te da nije ni čuo vrisku. Nije se mogao sjetiti koliko je starica vidio.

Maciću se za zločin na Blacama sudilo zajedno sa Osmanom Brkanom. Postupak je razdvojen zbog toga što se Maciću na teret stavlja i zločin u “Musali”. Sud BiH je Brkana pravosnažno oslobodio krivice, uz obrazloženje da je Šeho Macić jedini svjedok koji je izjavio da je u starice pucao Osman Brkan.

Svjedok Tužilaštva BiH Mumin Fišić je kazao da nije vidio ko je ubio starice, niti je bio u toj kući. On je dodao da mu je Macić rekao da je “izbo nožem jednu staricu i da joj je ispala utroba”.

Neki od svjedoka su u svojim iskazima naveli da su čuli da su za ubistva na Blacama odgovorni “neki momci iz Grušće”.

Prema optužnici, Ibro Macić i Osman Brkan su iz sela Grušća (općina Konjic).

Prijetnje svjedocima

Svjedok Nurko Fišić je kazao da su Mirsad Fišić zvani Kolumbo i Šeho Macić vršili pritisak na njega u toku istrage Tužilaštva BiH. Također, svjedoci Hamdija i Zajko Fišić su rekli da im je prijetio Kolumbo.

Svoj iskaz je tokom suđenja dao i bivši vozač Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Rajko Majić, koji je kazao da je u ljeto 1992. sa ekipom izvjesnog “Gare” bio u Blacama, gdje je čuo da se “spominje ime Midka i Ibre Macića”. Odbrana je konstatovala da u ranije datim izjavama svjedok nije vezivao događaj u Blacama sa imenom Ibre Macića, već samo sa imenima “Midke” i “Kolumbo”.

Tokom suđenja Brkanu svjedočio je Ibro Macić i rekao da nijedan nije pucao u pravcu starica, te da su stajali u hodniku.

“Ja sam imao pušku, meni se čini, ‘tandžaru’. (…) Osman Brkan nije pucao u pravcu starica, jer je sa mnom stajao u hodniku”, ispričao je optuženi Macić.

Brkan je, svjedočeći u svoju korist, kazao da nije pucao, ali i da nije vidio da li je pucao Ibro Macić. Za razliku od Macića, izjavio je kako nije ulazio ni u hodnik kuće u kojoj su bile starice. Na pitanje ko od njih dvojice govori istinu, Brkan je odgovorio: “Ja nisam vidio babe.”

Macić i Brkan su rekli da su pucali svjedoci Šeho Macić i Salko Macić.

Prema Tužilaštvu i iskazima brojnih svjedoka, u sportskoj sali “Musala” u Konjicu pola godine je egzistirao logor u kome su bili zatočeni hrvatski i srpski civili. Čuvali su ih stražari koji su bili pripadnici Armije BiH (ABiH).

Svjedoci su uslove u logoru opisali kao nehumane jer su dobijali malo hrane, spavali na parketu i nerijetko su bili tučeni, mučeni i seksualno zlostavljani.

Svjedoci Petar Petrović, Igor Dragić, Krunoslav Trlin, Goran Nikšić i drugi prepoznali su Ibru Macića kao jednog od stražara, koji ih je tukao i maltretirao tokom zatočeništva.

Neki svjedoci su osobu koja ih je tukla nazvali “Maca”. Dragutin Pažulj je kazao da ga je tukao Maca, i prepoznao je optuženog u sudnici. Odbrana je konstatovala da je u “Musalu” dolazio i Milarem Macić, te da je u pitanju zamjena identiteta.

Bolničar Mario Anđelić, Vinko Jurić, Zdravko Marčinko, Ivan Knežević i još nekoliko svjedoka su rekli da ih Maca Macić nikada nije tukao.

Zaštićeni svjedok A-1 je kazao kako je bio petak 13. i da će uvijek pamtiti taj dan u “Musali” kada ga je, zajedno s još trojicom stražara, Ibro Macić tjerao na odnos sa drugim zatvorenicima.

“Morali smo svući pantalone i zadovoljavati jedan drugog oralno”, izjavio je zaštićeni svjedok A-1 i dodao da je jedan od tih zarobljenika bio njegov daljnji rođak.

Duša slomljena

A-1 je ispričao da su ga te noći Ibro Macić i stražar Osmo izveli u drugu prostoriju te mu “stavljali metalnu cijev u zadnji dio”, zbog čega u narednom periodu nije mogao sjediti duže od nekoliko minuta.

“Možda ja izgledam kao normalna osoba. U mojoj duši sve je slomljeno”, rekao je on i dodao da o seksualnom zlostavljanju nije ispričao svojoj porodici.

I svjedok A-2 je opisao seksualno zlostavljanje, dodavši da ga je optuženi potom udario letvom između nogu, a kada bi izgubio svijest, prisutni su urinirali po njemu ili ga posipali vodom.

Tužilaštvo je konstatovalo da u jednom iskazu iz 2004. godine ovaj svjedok nije naveo događaj u kome opisuje oralno zadovoljavanje drugih zatvorenika.

“Taj iskaz sam davao jednoj ženi u rodnom gradu, u kafiću. Bilo me je sramota”, rekao je plačući svjedok A-2.

Svjedok S je kazao da je Midke Pirkić naredio njemu i trojici zatvorenika da se skinu goli i oralno zadovoljavaju. Potom su mu, kako je kazao, palili genitalije. Prisutan je, prema njegovim riječima, bio i Maca, ali on ne zna ko mu je palio genitalije s tim da je vidio da Midke drži užarenu cijev.

Fadil Čukle, prvi svjedok Odbrane, rekao je kako u “Musali” nije čuo za Ibru Macića. Nakon toga mu je Tužilaštvo BiH predočilo raniji iskaz, u kome je naveo da ga je kaznio Ibro Macić.

“Da, ali nije ovo Ibro Macić”, kazao je svjedok, koji nije prepoznao optuženog u sudnici.

Svjedoci Šaban Alić, Ibrahim Halebić, Šemsudin Zećo, Pašan Širbegović, Rasim Krzo i drugi su rekli da nikada nisu čuli da je Ibro Macić uradio nešto loše nekom od zatvorenika u “Musali”.

Svjedoci Odbrane i bivši stražari u logoru “Musala” su kazali da nikada nisu čuli za zlostavljanje zatvorenika, a upravnik Edhem Žilić je konstatovao kako je optuženi iz ovog objekta otišao u julu. Prema optužnici, Maciću je na teret stavljeno da je maltretirao zatvorenike u Musali do oktobra 1993. godine.

Vještak Abdulah Kučukalić utvrdio je da je Ibro Macić emocionalno nezrela osoba s “lakom mentalnom retardacijom”. Koeficijent inteligencije kod optuženog Macića, kako je rekao Kučukalić, iznosi 59, a donja granica je 80.

“Uočena je ratna trauma nastala nakon ranjavanja 1992., koja ostavlja jake mentalne posljedice, kao i simptomi hroničnog posttraumatskog stresa (PTSP). Zaključio sam da je kod ispitanika smanjena sposobnost da shvati značaj djela za koje se tereti, ali može učestvovati u sudskom procesu i odgovarati na jednostavna pitanja”, smatra Kučukalić.

Optužnica protiv Macića je potvrđena 15. marta 2013., a suđenje je počelo četiri mjeseca kasnije.
Optuženi se tokom postupka branio sa slobode.