Bivši HOS-ovci osuđeni na 24 godine zatvora
Sud BiH osudio je četvero bivših pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) na 24 godine zatvora za zločine počinjene u logoru Dretelj kod Čapljine i Vojnoj ambulanti u Mostaru 1992. godine.
This post is also available in: English
Ivan Zelenika je osuđen na šest godina, Ivan Medić na sedam, Marina Grubišić-Fejzić na pet, a Edib Buljubašić na šest godina zatvora. Oni su proglašeni krivima da su učestvovali u širokom sistematskom napadu na civile srpske nacionalnosti koji su bili zatočeni u Vojnoj ambulanti u Mostaru i logotu Dretelj, gdje su premlaćivani, seksualno zlostavljani, mučeni i odvođeni na radove.
Srećko Herceg je oslobođen odgovornosti da je kao zamjenik zapovjednika logora Dretelj učestvovao u ovom sistemu zlostavljanja.
Sudsko vijeće je zaključilo da je na području Stoca, Čapljine i Mostara izvršen širok i sistematičan napad na civile srpske nacionalnosti, koji su hapšeni i zatvarani u Vojnu ambulantu u Mostaru i logor Dretelj.
“Vijeće je utvrdilo da su optuženi, kao pripadnici formacije koja je vršila napade, znali za te napade”, kazala je Enida Hadžiomerović, predsjedavajuća Sudskog vijeća, dodavši kako je Vijeće utvrdilo i da su optuženi učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu.
Zelenika je proglašen krivim da je tukao zatvorenike u Vojnoj ambulanti ili je bio prisutan kada su im to činili drugi pripadnici HOS-a. Vijeće je utvrdilo da je Edib Buljubašić, kao nekadašnji zamjenik komandanta u Dretelju, odgovoran za premlaćivanje Bože Balabana, koji je usljed zadobijenih povreda preminuo, kao i za napad i premlaćivanje još dva zatočenika.
Medić je proglašen krivim za napad na zatočenika u Dretelju, te da je svjedokinju A prisilio na seksualni odnos, dok je Vijeće za Grubišić-Fejzić zaključilo da je napadala zatočenike te da je Mileta Bjelobabu i svjedoka C prisilila na seksualni odnos.
Ove optužene Vijeće je oslobodilo krivice za neke događaje, uz obrazloženje kako Tužilaštvo nije dokazalo njihovo učešće u tim događajima. Oni su oslobođeni i krivice da su učestvovali u hapšenjima i zatočenjima.
“Vijeće nije moglo utvrditi da su optuženi mogli samostalno uticati na hapšenja i zatočenja u objekte”, rekla je Hadžiomerović.
Obrazlažući oslobađajuću presudu Srećku Hercegu, Vijeće je konstatovalo kako svjedoci nisu bili tačni u identifikaciji optuženog.
“Tužilaštvo tokom postupka nije dokazalo ko je iz vrha HOS-a bio zapovjednik logora Dretelj, a što je bilo ključno za dokazivanje krivice Srećka Hercega, koji se teretio da je bio njegov zamjenik”, kazala je Hadžiomerović.
Obrazlažući visinu kazne, Vijeće je navelo kako je cijenilo da su Zelenika i Medić pomogli nekim žrtvama, te njihovo loše zdravstveno stanje. Za Grubišić-Fejzić Vijeće je navelo da je kao olakšavajuća okolnost u obzir uzeto da je bila mlada i emocionalno nezrela osoba, da je udata za osobu druge nacionalnosti te da se svim svjedocima obraćala s poštovanjem.
“Buljubašić je uputio lično izvinjenje svim svjedocima. Priznao je izvršenje inkriminacija za koje se teretio, te je u svom svjedočenju iznio mnoštvo informacija koje do tada nisu bile poznate… On nije tražio ništa zauzvrat, pa je stoga njegovo priznanje još više cijenjeno”, rekla je Hadžiomerović.
Ona je na kraju izricanja presude napomenula da su se tokom suđenja otkrile informacije o identitetu drugih počinilaca zločina u Dretelju, ali da je Vijeću nejasno zašto oni nisu obuhvaćeni optužnicom.
“Vijeće primjećuje da je Vinko Martinović Štela bio pozvan kao svjedok, a u optužnici je označen učesnikom udruženog zločinačkog poduhvata… Jedna svjedokinja je poimenice nabrojala više ljudi koji su je silovali, a Tužilaštvo je procesuiralo samo jednu osobu”, kazala je Hadžiomerović.
Optuženima koji su prvostepenom presudom osuđeni produžene su mjere zabrane.
Na ovu presudu moguće se žaliti Apelacionom vijeću Suda BiH.
