Kuća puna straha

Zaštićena svjedokinja S-2 je kazala da ju je 1993. s majkom i mlađim bratom vojska Petog korpusa Armije BiH (ABiH) dovela u “kuću Beganovića, u kojoj su bili vlasnici i mještani”.

“Tu je bilo puno straha. Kao dijete, gledala sam da budem mirna”, rekla je S-2, dodavši da su bili smješteni u jednoj prostoriji te da nije bilo hrane.

Ona je kazala da je jednu večer njena majka otišla da donese kruh a da je ona u međuvremenu zaspala.

“Ujutro je mama plakala. Imala je masnice, ali ništa nije htjela govoriti”, prisjetila se S-2.

U kasnijem razgovoru roditelja, kako je dodala, čula je majku kako priča da ju je, kada je došla u drugu kuću, dočekala vojska, koja ju je tjerala da pije, a da je na spratu čovjek tukao i postavljao pitanja.

U unakrsnom ispitivanju svjedokinja je rekla da je “majka spominjala da je poslije došao jedan vojnik i dao joj na papiru ime tog koji je maltretirao”.

Na pitanje Sudskog vijeća, da li joj je majka kazala ko je bio silovatelj, S-2 je odgovorila da joj je kasnije “rekla da je Dulić”.

Prethodno je na suđenju, bez prisustva javnosti, okončano isptivanje njene majke, zaštićene svjedokinje S-1.

Dževad Dulić je optužen da je u decembru 1993. godine, kao pripadnik 510. bosansko-oslobodilačke brigade Petog korpusa Armije BiH (ABiH), zajedno s još dvije osobe silovao žensku osobu na području Cazina.

Tužilaštvo je uložilo devet materijalnih dokaza, među kojima i zapisnik o prepoznavanju lica na osnovu fotografije.

Suđenje se nastavlja 17. aprila, kada će, saslušanjem tri svjedoka, početi dokazni postupak Odbrane.