This post is also available in: English
Mladić, tadašnji komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za genocid počinjen nad oko 7.000 srebreničkih muslimana u danima nakon 11. jula 1995. godine, kada je VRS zauzela tu enklavu koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija (UN).
Nikolić, koji je u to vrijeme bio oficir za bezbjednost Bratunačke brigade VRS-a, pred Tribunalom u Haagu je priznao krivicu za progon Muslimana iz Srebrenice i osuđen je na 20 godina zatvora. Svjedočio je u korist optužbe protiv više optuženih pred Tribunalom u Haagu.
U junu 2013. godine, Nikolić je na suđenju Mladiću opisao susret s optuženim 13. jula 1995. kod sela Konjević Polje. Izjavio je da mu je Mladić, posije obećanja zarobljenim Muslimanima da će biti razmijenjeni, gestom rukom najavio da će svi oni zapravo biti pobijeni.
Svjedok Blagojević, koji je tog dana, kao vojni policajac, bio u pratnji generala Mladića, “kategorički” je, međutim, danas tvrdio da je Nikolićeva priča “potpuno izmišljena i neistinita”.
Blagojević je izjavio da je “siguran da tog dana u Konjević Polju nije vidio Nikolića”, kao i da se Nikolić u kritično vreme “nije vidio s Mladićem, bilo gdje od Bratunca do Han Pijeska”.
Prema riječima svjedoka, na kontrolnom punktu u selu Konjević Polje, gdje se, po Nikolićevom svjedočenju, odigrao susret, general Mladić nije ni izlazio iz vozila, već je “više u prolazu” izgrdio civilne policajce “što ništa ne rade i samo se sunčaju”.
Blagojević je potvrdio da se Mladić istog dana obratio stotinama zarobljenih Muslimana kod sela Sandići i na fudbalskom igralištu u selu Nova Kasaba. Mladićeve govore opisao je kao “umirujuće”, budući da je general zarobljenicima rekao “da se ništa ne plaše” i “da će biti razmijenjeni za zarobljene Srbe”. Pitao ih je i ima li bolesnih i da li im je potreban ljekar, ali se niko nije javio.
U unakrsnom ispitivanju, tužilac je tvrdio da je u Novoj Kasabi jedan zarobljenik koji je ustao bio smjesta ubijen, u prisustvu Mladića, koji nije reagovao.
“Odgovorno tvrdim da se taj incident nije desio dok smo Mladić i ja bili tamo… Za vrijeme boravka generala Mladića na stadionu, nijedan incident se nije desio, on to ne bi dozvolio”, odgovorio je Blagojević.
Prema optužnici i ranijim presudama Tribunala, VRS je, tog i narednih dana, strijeljala zarobljenike iz Sandića i Nove Kasabe. To je potvrdio i svjedok, koji je prvo tvrdio da je u Sandićima vidio oko 100 Muslimana, a potom da ih je bilo “300 do 500”.
Dok ga je ispitivao tužilac, Blagojević je kazao i da je Mladić zarobljenicima rekao da su ih prevarili Naser Orić i Alija Izetbegović, kao i da je zatražio da pozovu preostale Muslimane da se iz okolnih šuma predaju.
Svjedok je potvrdio da ga je Državni sud BiH osudio na sedam godina zatvora, od kojih je odslužio više od pet, nakon što je 2006. bio deportovan iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
Tvrdio je, međutim, “da se ne osjeća krivim” za ubistvo muslimanskih zarobljenika u osnovnoj školi u Bratuncu počinjeno 13. jula 1995. godine, za koje je bio osuđen. Kao tačno je prihvatio da su Muslimani bili ubijeni i da je neko pucao iz teškog mitraljeza koji je on zadužio, ali je negirao da je otvorio vatru.
Mladić je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH koji je u sedam opština imao razmjere genocida, teror nad civilima u Sarajevu, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Na ovom suđenju je sa svjedočenjem započeo i Miloš Šoja. Njegovo svjedočenje biće okončano 9. marta.
