This post is also available in: English
Svjedok Nesib Nuhanović tvrdi da je vidio Vitomira Rackovića u selu Hamzići (općina Višegrad) u proljeće 1992. godine, dok su bile prisutne jedinice Užičkog korpusa.
“Znao sam ga, radili smo skupa u ‘Granitu’ Višegrad. Tražio je da predamo oružje i naredio da niko ne ide od kuća. Nije bio sam. On mene nije vidio, jer sam se krio”, kazao je Nuhanović, dodavši da je optuženi na sebi imao SMB uniformu.
Svjedok je naveo da je kasnije sa osmatračnice vidio kuću optuženog, te njega kako izlazi iz transportera, a potom ide za mitraljesko gnijezdo. Na pitanje Sudskog vijeća odgovorio je da transporter nije imao posadu i da je vidio samo Rackovića.
“Kad nije bio za transporterom, bio je za mitraljezom”, izjavio je Nuhanović.
Nuhanović je pojasnio da je, kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO), prebacivao civile iz okolnih sela do Međiđe (put od Višegrada prema Goraždu), te da je jedne prilike u “zasjedi Srba” poginula i njegova sestra Šemsija.
“Adem Berberović mi je rekao da je ranjena u kičmu i da je molila Srbe da joj daju vode, a oni su je šutali dok nije izdahnula”, kazao je svjedok.
Vitomir Racković je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), od maja do kraja augusta 1992. godine učestvovao u napadima na bošnjačka sela Crni Vrh, Osojnica, Kabernik i Holijaci, te u zatvaranju, mučenju, prisilnim nestancima i silovanju.
Drugi svjedok bila je psihijatrica Alma Džubur-Kulenović, koja je potvrdila da joj je na pregled 2013. godine dva puta dolazila RV-5.
“Ona je bila izložena psihičkom, tjelesnom i seksualnom zlostavljanju”, rekla je Džubur-Kulenović, istaknuvši da je pregled zaštićene svjedokinje zatražilo Udruženje “Žena žrtva rata”.
Anamnezom su, kako je navela svjedokinja, utvrđene psihičke posljedice, prvobitno akutna trauma, potom posttraumatski sindrom i hronični poremećaj spavanja, za što je i propisana adekvatna terapija.
Odbrana je prigovorila jer im nije jasno da li je Džubur-Kulenović svjedokinja ili vještakinja.
Suđenje se nastavlja 25. februara.
