Protjerivanje ekstremnih i nelojalnih Muslimana

oveden.

Davidović, koji je, kao lokalni zubar, bio načelnik medicinske službe u Sanskoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), tvrdio je istovremeno da su muslimanski civili “sami” odlazili na teritorije pod kontrolom Armije BiH (ABiH).

Prema optužnici protiv Mladića, ratnog komandanta VRS-a, progon nesrpskog stanovništva u Sanskom Mostu imao je razmjere genocida.

Svjedok, koji je učestvovao u radu lokalnog kriznog štaba, izjavio je da je stav tog tijela u maju 1992. bio da “nelojalne” i “ekstremne” Muslimane valja protjerati, a da “lojalne treba zaštititi”.
U “nelojalne” je uvrstio one koji su na referendumu glasali za suverenu BiH, a protiv ostanka u Jugoslaviji.

“Uglavnom se pružala garancija sigurnosti lojalnom stanovništvu, ekstremistima ne… Ekstremisti su bili spremni da idu u oružanu borbu, nelojalni oni koji ne slušaju”, naznačio je Davidović.

Svjedok je potvrdio da je u svojim bilješkama sa sastanka kriznog štaba, koje su mu predočene, zabilježio da “svi koji se protive srpskoj vlasti moraju biti protjerani sa svojim porodicama”.

Precizirao je da su “to bili prijedlozi, a odluke su donošene u užem krugu”.

Na pitanje sudija da li je neslaganje sa srpskim vlastima bilo “demokratsko pravo” Muslimana, Davidović je odgovorio:

“To je već bilo ratno stanje i o demokratiji nije moglo biti govora. Uglavnom su bili obilježeni i na udaru oni koji su bili spremni da uzmu oružje u ruke. Oni koji se nisu slagali, nisu bili toliko na udaru. Ja lično ne bih protjerivao one koji se ne slažu, a ko je donio odluku da ih protjera – drugo je pitanje. Stav je bio takav. Stav je bio da se i oni protjeraju.”

Upitan da li su nesrbi protjerivani, Davidović je uzvratio da “nema ta saznanja”. “Znam da su razoružani, šta je poslije bilo – ne znam”, dodao je svjedok.

On je negirao da su muslimanski i hrvatski civili privođeni i potom korišteni za razmjenu stanovništva, iako je to pominjano u zapisnicima kriznog štaba.

“Nisu bili privođeni, sami su se ljudi javljali koji su htjeli da idu iz Sanskog Mosta”, kazao je Davidović, tvrdeći da su na isti način dolazili Srbi iz mjesta pod kontrolom ABiH. “Po mojoj procjeni, oko 3.000 Muslimana ostalo je cijeli rat u Sanskom Mostu”, precizirao je svjedok.

Zločine nad Muslimanima u selima Vrhpolje i Hrustovo, navedene u optužnici protiv Mladića, Davidović je, pozivajući se na glasine, pripisao “osveti” lokalnog srpskog stanovništva za “13 vojnika” koje je prethodno ubio “čovjek sa Kur’anom i islamskim obilježjima”.

Ubistvo Hrvata iz sela Škrljevita, počinio je, po svjedoku, Dane Kajtez koji “nije bio pripadnik Sanske brigade VRS-a” i koji je poslije rata osuđen. Sud BiH je osudio Nikolu Kovačevića zvanog Daniluško Kajtez na 12 godina zatvora zbog zločina počinjenih u Sanskom Mostu.

Za rat u opštini Sanski Most, Davidović je optužio Stranku demokratske akcije (SDA), koja je formirala paravojne snage, naoružavajući Muslimane.

Paravojska Željka Ražnatovića-Arkana, posvjedočio je Davidović, “pljačkala je” i “maltretirala i Srbe i Muslimane i Hrvate” u Sanskom Mostu 1995. godine.

“Radio je šta je htio – nije bio zaštićen ni Srbin ni Hrvat ni Musliman od Arkana”, kazao je svjedok.

Ražnatović je ubijen 2000. godine. Iako je Haški tribunal podigao optužnicu protiv Ražnatovića, nikada nije odgovarao za ta djela.

Optužnica Mladića tereti i za genocid počinjen u Srebrenici, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Nastavak suđenja zakazan je za 12. februar.