Alibi za optuženog Rackovića

“Sa svojom jedinicom, Četvrta četa, od početka juna 1992. godine bio sam na području Zaglavka. Racković je bio s nama, bio je stražar”, rekao je Miodrag Marković, dodavši da su se vratili sredinom jula 1992., kada je došla “naredba od komandira čete da se povučemo”.

Na pitanje tužioca Dževada Muratbegovića je li na Zaglavku bio neki kamion, on je odgovorio da jeste, ali da je nakon zasjede bio u neuslovnom stanju. Prema svjedoku, tim kamionom se prevozila municija.

Za optuženog Rackovića svjedok je kazao da je imao SMB uniformu, ali ne zna da li je imao jaknu.

Na pitanje Sudskog vijeća koliko je optuženi bio udaljen od njega na Zaglavku, odgovorio je da je bio na suprotnoj strani i da ga nije mogao vidjeti.

Vitomir Racković je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), od maja do kraja augusta 1992. godine učestvovao u napadima na bošnjačka sela Crni Vrh, Osojnica, Kabernik i Holijaci, te u zatvaranju, mučenju, prisilnim nestancima i silovanju.

Drugi svjedok Odbrane, Pero Drašković je rekao da je mobilisan polovinom maja 1992., te da je bio pripadnik rezervnog sastava policije Višegrad. Upitan od tužioca jesu li u rezervnom sastavu policije bila lica isključivo srpske nacionalnosti, svjedok je kazao da jesu.

Na pitanje advokata Petka Pavlovića da li je boravio u mjestu Počivala (općina Višegrad) krajem maja 1992. godine, svjedok je odgovorio da nije.

Treći svjedok, Slobodan Tešović je ispričao da je radio u Domu zdravlja u Višegradu, gdje je nekoliko puta viđao optuženog, koji je dolazio po ljekarsku pomoć.

“Sjećam se da je polovinom augusta 1992. godine došao zajedno sa Žarkom Krsmanovićem… Krsmanović je bio teško ranjen i otišao sam s njim u Užice, a Viti je neko drugi pružio pomoć, tako da ne znam koje su povrede bile”, prisjetio se svjedok.

Tešović je kazao da je išao na Zaglavak jednom do dva puta sedmično i pružao pomoć ljudima.

Na pitanje tužioca je li vidio da vojska spava u nekom vozilu, odgovorio je da nije vidio.

Za Rackovića je ispričao da je u jesen 1992. teško ranjen, te da mu je bio u pratnji kada su ga vozili u bolnicu u Užice (Republika Srbija).

Na suđenju je uloženo nekoliko materijalnih dokaza o ranjavanju optuženog, kao i o njegovom liječenju u Srbiji.

Naredno ročište zakazano je za 18. februar.