This post is also available in:
“Apsolutno su srpska sela oko Stupara bila naoružana”, rekao je svjedok Džihad Kovačević i dodao kako je “srpska strana planirala Kladanj pripojiti srpskim autonomnim oblastima Birač i Romanija”.
On je kazao da je u aprilu 1992. godine čuo priče o zločinima počinjenim nad Bošnjacima u Vlasenici, koja se nalazi u blizini Kladnja. Kovačević je naveo kako je puno bošnjačkih izbjeglica stiglo u Kladanj iz istočne Bosne, te su pričali o mnogim zločinima.
Kovačević je pozvan kao zajednički svjedok svih Odbrana. Vasvija Vidović, Ramiza Halilovića, braniteljica jednog od osmorice optuženih, rekla je kako je ovo svjedočenje bitno za navod iz optužnice o nezakonitom zatvaranju srpskog stanovništva.
Zajedno sa Halilovićem, za zločine počinjene na području Kladnja se sudi Safetu Mujčinoviću, Selmanu Busnovu, Zijadu Hamziću, Nusretu Muhiću, Osmanu Gogiću, Nedžadu Hodžiću i Kahri Vejzoviću, bivšim pripadnicima civilne i vojne policije, te Teritorijalne odbrane (TO).
Oni su optuženi za nezakonito zatvaranje srpskih civila u zgradi učitelja u Stuparima (općina Kladanj), kao i za premlaćivanje i nečovječno postupanje prema njima.
Svjedok Kovačević je rekao kako se početkom maja 1992. godine formirala Teritorijalna odbrana u Kladnju, a na pitanje da li zna šta se desilo sa srpskim stanovništvom poslije 27. maja, odgovorio je kako je narod pričao da je dio “sklonjen u neke zgrade u Stuparima”.
“Izbjeglice su se žalile kako sklonjeni Srbi imaju bolje uslove od njih”, dodao je svjedok.
Odgovarajući na pitanja tužiteljice Vedrane Mijović, svjedok je rekao kako je o sklanjanju srpskog stanovništva nezvanično saznao krajem 1992. godine. On nije prihvatio tvrdnju tužiteljice da je srpsko stanovništvo bilo zatvoreno, a ne sklonjeno.
Na pitanje tužiteljice da li mu je poznato da su u srpskim selima oko Stupara vršeni pretresi u potrazi za oružjem, svjedok je odgovorio: “Ja imam informaciju da je na tom području pronađeno mnogo oružja.”
A na pitanje da li je čuo da su spaljena srpska sela, svjedok je kazao: “Pa jesam nešto djelimično.”
Himzo Prašo, također zajednički svjedok Odbrana, rekao je kako je u ljeto 1992. godine angažovan u Komisiji za razmjenu ratnih zarobljenika, kao i da je vođena evidencija za srpsko stanovništvo smješteno u Stuparima. Razmjena se, kako je kazao, mogla obaviti samo po nalogu ratnog Predsjedništva u Kladnju.
Suđenje se nastavlja 13. februara.
